U akvatoriju između Slanog i Šipana odnosno otoka Mišnjaka u tijeku je potraga za ostacima brodice koja je potopljena u noći s 22. na 23. listopada 1991. u sklopu planirane akcije oslobođenja okupiranog Slanog. Nestali su tad petorica branitelja, diverzanti 4. gardijske brigade Andrés Branko Pilsel (brat novinara, kolumnista i teologa Draga Pilsela), Fernando Delucchi, Miljenko Tadić, Alejandro Patrón te pripadnik Bojne Frankopan Arnold Nožić. Njihovi posmrtni ostaci do danas nisu pronađeni te se vode kao nestali. Istovremeno, na brodici je bio upravitelj Ivica Kaznačić koji je jedini preživio. Cilj ovoj angažiranoj ekipi je pronaći i označiti mjesto pogibije njihovih suboraca i heroja. Na pogibiju petorice heroja svjedoči spomen-obilježje u Dolima.
Sve je počelo sondiranjem cijelog područja, morsko dno je skenirano, locirano je 30 točaka, anomalija koje su snimljene, određene su koordinate i dimenzije tih elemenata. Nestala brodica bila je duga između šest i sedam metara pa je sve što je bilo duže od 7 metara anulirano tako se došlo do brojke od 30 snimljenih lokacija. Trenutno se uz pomoć GPS-a ide na određene pozicije, a radi se odnosno roni na dubini od 60-ak metara u nimalo lakim uvjetima., javlja Dubrovacki vjesnik.
Inicijator projekta i same pretrage je veteran 4. gardijske brigade Boran Martić koji je podsjetio što se to dogodilo na tom području prije 34 godine.
– Šestorica hrabrih ljudi se tad uputilo na jednu naizgled suludu diverzantsku akciju koja je prethodila oslobađanju Slanog koje je bilo okupirano od srbočetničke vojske. Dakle, njih šestoricu presreo je te noći neprijateljski brod, izbila je međusobna pucnjava… Patrolni čamac JNA bio je naoružan i daleko nadmoćan pa naši suborci, nažalost, nisu imali šanse, potopio ih je uslijed pucnjave i eksplozije s obziorm da su nosili minsko-eksplozivna sredstva i sve što je bilo potrebno za tu diverzantsku akciju. Nakon ovoliko vremena tražimo ostatke broda, a sumnjamo da ćemo naći tijela… Ovo je jedno izuzetno nezahvalan akvatorij u smislu morskog dna, vidljivost tijekom cijele godine zapravo ne postoji, morsko dno je mekano i muljevito kao delta neke rijeke. Tražimo ali uz teškoće, radimo to sustavno. Prethodno smo u više faza snimali područje soničkim metodama, s vrhunskim aparatima, to je iznjedrilo više od 200 točaka, a analizom smo na kraju došli do 30., ispričao je Martić.
Uz ekipu koja je zatečena na terenu, puno je ljudi koji su u dali ruke, počevši do kuhara koji kuha do brojnih volontera i pomagača, tu su brojne tvrtke i privatne osobe kojima duguju izuzetnu zahvalnost. Zahvalni su Javnoj vatrogasnoj postrojbi Zagreb, a zanimljivo, pomogla je u drugoj fazi i dijaspora iz Australije…
– Projekt se zove “Podvodna grobnica heroja diverzanata 4. gardijske brigade nestalih kod Slanog”. Provodi ga zaklada Argentina Semper, Rodolfo i ja operativno vodimo projekt, a moramo reći da nam je Ministarstvo hrvatskih branitelja partner i pokrovitelj, ta nam je suradnja osnova našeg djelovanja. Hvala preživjelom Ivici Kaznačiću koji nam je dao iskaz na temelju kojeg imamo referentne točke, hvala Bogu da je preživio! Ne smijemo zaboraviti Udrugu Rast, Bojnu Frankopan, Udrugu veterana 4. gardijske brigade i udrugu Djeca odana, to su sve udruge iz kojih vučemo bazen volontera koji nam pomažu u provedbi projekta. Svakako, želimo spomenuti logističku podršku Civilne zaštite bez koje ne bi bilo kampa ni kuhinje iz kojeg se hranimo, a imamo i njihov brod i njihovog djelatnika, oni su nam logistički temelj i velika podrška, podcrtao je Martić.
Uz Martića, u zarone je uključen veteran 141. brigade Ivan Cokarić.
– Sustavno i polako eliminiramo točku po točku, idemo naprijed… Površina koju pretražujemo ima dosta kvadrata, ali imamo ciljane točke, prvo ih snimimo dronom pa onda zaranjamo do tih pozicija. Svi podaci su mapirani… No, vidljivost je nikakva, dron nam puno ne pomaže tako da skoro pa sve radimo na opip… Dečki su tu prethodno odradili razgovore, pričali su sa svjedocima događaja tako da se samo područje suzilo… Plovilo koje te noći potopljeno bila je drvena ribarska brodica, leut dužine 6,5 do 7 metara… Imam dosta iskustva u tim pretragama i spašavanjima i uvjeren sam da je ostao barem motor, osovinski vod, propeler, nešto će se naći, samo trebamo biti uporni i strpljivi! Želimo obilježiti podvodnu grobnicu ljudi koji su nesebično, požrtvovno otišli u tu akciju, to nas nosi kao sve veterane i dragovoljce Domovinskog rata, mislimo da su zaslužili da se obilježi točka gdje su dali svoje živote, izjavio je Cokarić, javlja Dubrovacki vjesnik.
U ekipi je i hrvatski Argentinac Rodolfo Barrio Saavedra, brigadir Hrvatske vojske u mirovini i veteran 4. gardijske brigade.
– Jedan od poginulih je bio Argentinac porijeklom, dvojica su bili čisti Argentinci, inače španjolskog i talijanskog porijekla. Dolazili su kao dragovoljci, Fernando Delucchi bio je moj veliki prijatelj… Cilj inicijative je označiti podvodnu grobnicu, moramo naći točnu lokaciju brodice kako bi se stavilo obilježje u čast naših suboraca. Radili smo dosta analiza, sa sonarom u različitim fazama i dubinama… Ja predstavljam zakladu Argentina Semper i uključili smo Udrugu Bojna Frankopan, Udrugu veterana 4. gardijske brigade… Imamo potporu i pokroviteljstvo Ministarstva hrvatskih branitelja, naveo je Saavedra koji je posebne zahvale uputio ravnateljici Uprave za zatočene i nestale pri Ministarstvu, Ani Filko.
Netko tko je 1991. bio tu na području Slanog je pripadnik Bojne Frankopan, Stanko Krešo.
– Bila je tu ekipa iz Splita i mi iz Bojne Frankopan, nas četvorica smo bili vođe grupa. Ja sam bio vođa jedne grupe i dobili smo zadatke koje je trebalo ispuniti, svatko je birao put kojim će ići, mi smo imali drugi put, a naši suborci su imali zadaću da idu s tim leutom, nažalost, dogodilo se to što se dogodilo… Nije došlo do napada, nismo mogli djelovati, moja grupa je čekala taj napad da napravimo ono što smo trebali i što je planirano, pošto nije došlo do toga, vratili smo se nazad… Nismo u tom trenutku znali što se dogodilo, oko 19, 20 sati smo se uspjeli izvući jer su nas tražili helikopterom… Kad smo se izvukli, rekli su nam što se dogodilo i da su nam suborci stradali. Boran me je zvao, uvjerljiv je i uvjerio me je da se uključim… Važno je da imamo takve ljude poput Borana, nailazio je na puno podmetanja, ovoga, onoga, samo kako bi se to zaboravilo… Ali, pošto imamo puno takvih ljudi, puno Borana u cijeloj Hrvatskoj, to se neće zaboraviti, poručio je Krešo.
Pripadnik 114. brigade, Mate Lelas, istaknuo je kako je želja ovom akcijom i projektom javnosti pokazati što je bilo, da ostane uspomena i upozorenje isključivo mlađim generacijama.
– Važno nam je da informacije budu točne, a ne iskrivljene i da ostane trajna uspomena. Želja nam je otkriti točnu lokaciju, naglasio je Lelas.
Kao što je njihove prijatelje suborce 1991. vodila plemenita misao da se bore za slobodu i domovinu tako i njih danas vodi plemenita misao da za buduće generacije ostaje trajni spomen na taj junački podvig i da ga otmu zaboravu ali i dubinama mora.
Tekst: Bruno Lucić / Dubrovacki vjesnik
Slika: Privatni album