Jutros se u Vukovarskoj ulici u Pločama odvijala mala drama, nakon što su pločanski vatrogasci, po nalogu kako su nam rekli, počeli uklanjati borove. Mještani su se podijelili na one koji su za i one koje su protiv toga, na teren je, kako smo informirani izašla i policija, a svaka strana imala je svoje argumente.
Oni koji su protiv pilanja, poslali su nam dopis:
Drveće je ključno za preživljavanje u urbanim područjima. Djeluje kao prirodna klimatska i zdravstvena infrastruktura hlađenjem gradova, filtriranjem štetnog onečišćenja zraka,
a izravno potiče mentalno blagostanje, smanjuje stres, tjeskobu i depresiju.
Osim toga, sjena koju pružaju krošnje drveća blokira štetne UV zrake.
Stara stabla čak mogu smanjiti račune za energiju … zasjenjivanjem zgrada i smanjenjem potrebe za klimatizacijom. No, nije do svakoga došla ova jednostavna mudrost.
Jer kako bi se inače dogodio ovaj zločin … rušenje pedesetogodišnjih stabala, naročito uz ovakve temperature, jest zločin.
Prije mjesec dana srušena su dva velika bora koja su bila barijera prema cesti i štitila zgradu od ispušnih plinova i žestokog sunca, a jutros su ponovo došli da sruše dva prekrasna čempresa – pinjola, također stara pedeset godina.
Da srce proplače od neukosti, vandalizma i gubitka sjene koja je štitila ovu zgradu.
Pinjoli su bili staništa vrabaca, vjeverica, kosova, proljetna gnijezda su bila na svakoj grani, a jutrom se čula pjesma … divota. Vidjela sam da se nešto priprema, došli su komunalni redari, debeli i samoživi,
pitam ih, a oni kažu … sad će doći vatrogasci da skinu ova dva bora. Tko je dao nalog, pitam … kažu grad.
Došli Vatrogasci … vidim žure se, cilj je što prije ukloniti stabla, očito bez naloga Grada … u ovoj državi ionako nitko za ništa ne odgovara, pa kad već obave, treba čekat pedeset godina za vratit u isto stanje.
Susjeda Ivana zove Grad, tko je dao nalog … kažu nije Grad … Počeli smo galamiti, došao je predstavnik Grada, no nažalost, jedno stablo je već bilo srušeno. Ovo dakako, možemo nazvati zločinom, ni manje ni više, a izvršioce zločincima.
Od vas koji ovo čitate tražim suosjećanje sa srušenim stablima i sa nama stanarima,
jer lišeni smo prirodne zaštite.
Nije to napravila oluja ili prirodna nepogoda, nego nadobudnost i samovolja onih koji bi trebali biti u našoj službi
… pa zaboga mi ih plaćamo da ono što rade bude za naše dobro.
S druge strane, dugo mišljenje: „U zgradi Vukovarska 6/8 žive većinom umirovljenici koji su astmatičari, alergičari i oboljeli od azbestoze. Borovi su već godinama visinom i veličinom prešli krovište zgrade i iglice od borova zapunjaju oluke, što predstavlja problem, jer voda ne otječe nego ulazi u stanove i već narušenu fasadu. Grane stabala skoro dotiču zgrade, a planirana je i sanacija fasade, te će se u dogledno vrijeme svakako trebati potkresati grane radi postavljanja skele i neometanog obavljanja fasaderskih radova. Sjeverna strana, gdje se nalaze borovi, stalno je bez sunca i dijelovi fasade počeli su otpadati s balkona i ugrožavati prolaznike. Na žalost, pokojni supružnici Buljan, koji su se nadali uklanjanju borova koji su im stvarali zdravstvene probleme, nisu to dočekali”.
