Vrgorski političari slave Dan grada i blagdan sv. Petra i Pavla, uz niz standardnih i protokolarnih manifestacija. Dok oni tvrde da rade na razvoju i preporodu Vrgorske krajine, dotad selo po selo, škola po škola – nestaje.
Nažalost, u posljednjih 13 godina, svoja vrata zatvorilo je sedam područnih škola, broj učenika u OŠ “Vrgorac” pao je sa 706 na oko 430. Broj ljudi po nekim selima koja su nekad imala tisuću i više stanovnika, kao npr. Rašćane, Zavojane, Kozica, Poljica… došao je na nekoliko desetaka.
Nažalost, nikoga to ne zabrinjava puno, dojam je kao da su odumiranje Zabiokovlja svi shvatili kao neki standardan proces. Nitko se ne bavi krucijalnim problemima. Tako se ovih dana područnim školama koje su prije zatvorila svoje vrata (Duge Njive, Mijaca, Zavojane, Ravča, Orah, Stillja) u nešto više od jednog desetljeća, pridružila i škola u Velikom Prologu, javlja Slobodna Dalmacija.
To je jedno od sela Vrgorske krajine s kojeg puca najljepši pogled na dva polja, Rastok i Jezero, Hercegovinu i Dalmaciju, a tom pogledu divio se i austrijski car Franjo Josip I. 1875. godine. Nekoliko dana prije kraja ove školske godine, između ostalog, pričali smo o zatvaranju ove ustanove, s ravnateljem prof. Krešimirom Kuranom.
– Znat ću sve u ponedjeljak, zasad imamo samo jedno zainteresirano dijete. Radi se o učeniku iz susjedne Hercegovine, koji bi tu pohađao nastavu, nažalost nema djece iz Velikog Prologa. Tako da ćemo teško sačuvati školu od zatvaranja – otkrio nam je Kuran.
Dok smo se spremali ponovno ga “okrenuti” na mobitel, na društvenim mrežama pojavila se vijest da je škola zatvorila svoja vrata, nakon 54 godine. Točnije od kada se nastava održava u ovoj školskoj zgradi, koja je dovršena 1972. godine. U povijest će biti zapisano kako su posljednji put ključ u bravu stavili učenici 4. razreda Zdravko Šalinović i Margarita Jelčić s dugogodišnjom učiteljicom Katjom Vukosav, koja je odgojila generacije djece. Time je praktički selo ostalo bez izvora života, mjesta okupljanja…
Ivan Šalinović Jackie, diplomirani ekonomist koji je dugo radio u bankarskom sektoru, sjeća se puno ljepših vremena, kada je odzvanjala pjesma i smijeh na svakom koraku.
– Ja sam krenuo u prvi razred u Velikom Prologu 1957. godine, poslije 60-ih godina bilo nas je 300 iz Velikog Prologa, okolnih sela i Hercegovine. Sve je prštalo od života, četiri učionice imali smo u montažnoj baraci, a dvije u Zadružnom domu. Inače, do 1940. godine u selu je bila škola do 6. razreda, poslije Drugog svjetskog rata do četiri razreda, a od 1960. godine osam razreda. Današnja zgrada je završena 1972. godine, broj učenika 80-ih godina kretao se oko 150-160 – govori nam Šalinović, te tužno dodaje:
– Veliki Prolog je bio središte društvenog života, mi i Staševica imali smo među prvima trgovinu, u našem domu su nastupali Mate Mišo Kovač, Tereza Kesovija… U selu je bio kafić, restoran, održavali smo i Sabor Šalinovića. Nažalost, danas nema nikoga, samo pustoš.
Pored demografskog odumiranja u ovom kraju, broj učenika počeo je u nekadašnjoj osmoljetki u Velikom Prologu padati izgradnjom područne škole u Dusini, pa onda zatvaranjem nekadašnjega graničnog prijelaza Veliki Prolog (Hrvatska) – Prolog (BiH), a kruna su bile policijske akcije sređivanja birača tijekom lokalnih izbora 2015./2016. godine kada je jedan dio roditelja iz Hercegovine povukao svoju djecu sa školovanja iz Vrgorca, javlja Slobodna Dalmacija.
– Imali smo ekonomsku i političku migraciju, prva je bila do Drugog svjetskog rata, tako danas naših predaka ima u Kanadi, SAD-u, Venezueli, Argentini, Novom Zelandu…, a poslije je nastupila politička migracija. Nitko iz Velikog Prologa nije mogao raditi u Općini za vrijeme bivše države, uzeli su nam i vinariju, koja se trebala graditi na Lukavcu uz najveće vinogorje, potkraj 50-ih godina. Partijski politički komesari prebacili su je u Vrgorac – ističe ovaj umirovljenik, koji se danas bavi seoskim turizmom.
Priča o zatvaranju područnih škola u Vrgorskoj krajini neće završiti s Velikim Prologom, samo je pitanje koje je selo sljedeće na redu i za koliko godina. Je su li to Umčani koji su dosad imali tri učenika ili Kokorići s jednim više?
Pored toga, nameće se pitanje što će biti sa školskom zgradom u Velikom Prologu, koja je još u jako dobrom stanju. Prema neslužbenim informacija, već su se neki raspitivali za nju.
Hoće li se ona možda preurediti u apartmane i biti smještaj za strane radnike, kojih je sve više u Vrgorskoj krajini, ili će je možda dočekati sudbina “sestre” u Dragljanima, koja se pretvara u reprezentativni Dom za umirovljenike? Vrijeme će pokazati.
Mate Primorac / Slobodna Dalmacija
Slike: Privatni album, Mate Primorac
