TISUĆ LJETA SVOJE KRALJEVINE SPOMEN SLAVEĆ I SVETE GODINE NERETVANI, HRVATI, KRŠĆANI, U VEPRICU PRED GOSPOM SABRANI POD NJENU SE OBRANU STAVLJAJU SPOMEN PLOČU OVU OSTAVLJAJU. Ovo piše na spomen ploči u Gospinom svetištu u Vepricu, postavljenoj u srpnju davne 1925. godine, povodom tisućite godine krunidbe hrvatskoga kralja Tomislava.
U povijesnim dokumentima kralj Tomislav se ne pojavljuje često. Prvi put ga spominje Toma Arhiđakon, kao kneza (dux croatorum) u svom djelu Historia Salonitana. Tu navodi: „Godine Gospodnje 914. u vrijeme kneza Tomislava…“. Kraljem (regi Croutorum) naziva ga u pismu pape Ivana X. iz 925. godine. Kao kralj se spominje i u bilješci s crkvenog sabora u Splitu koji je održan 925. godine (Tomisclao rege), pa se ta godina i prihvaća kao godina početka njegova vladanja. „Važno je naglasiti da se upravo pod Tomislavovom vlašću hrvatska država ujedinjuje te se zaustavljaju prodori Mađara prema Jadranu. Granice hrvatske države protežu se od Drave na sjeveru, Drine na istoku, Mirne i Raše na zapadu do Jadranskog mora na jugu (Konstantin Porfirogenet-De administrando imperio).
Portal Rogotin i Slobodna Dalmacija (petak – tiskano izdanje) donose zanimljivu priču o obilježavanju velikoga jubileja nekada i sada!
Ova velika obljetnica hrvatskog kraljevstva 2025. godine na prostoru Neretvanske krajine je prošla tiho i gotovo bez nekih obilježavanja. Jedini značajan događaj zbio se u Rogotinu 19. ožujka 2025. kada je otkriven spomenik povodom 1100. obljetnice Hrvatskog Kraljevstva. Rogotinski župnik don Dalibor Milina tom je prilikom istaknuo kako se spomenik otkriva na blagdan sv. Josipa, zaštitnika Hrvatske, u čije je ime nakon završetka svečanosti otkrivanja spomen ploče upriličena i procesija s kipom sveca ulicama Rogotina. Interesantno je napomenuti da se radi o daru bračnog para Šunjić, Veronike i Krešimira. Gospođa Veronika rođ. Trumbić porijeklom je iz Pučišća te je posebno istakla: „Obljetnica krunidbe kralja Tomislava je važan trenutak povijesti i identiteta našeg naroda i države. Identitet koji je tada stvoren, odnosno svijest da smo Hrvati i da imamo svoju državu, je bio toliko snažan da je mogao preživjeti gotovo tisuću godina tuđinske vlasti.“ Očito da nije bilo ove privatne inicijative u našoj Neretvi se ova velika obljetnica ne bi ni spomenula“, istaknuo je Mario Talajić, zagrebački kolekcionar s metkovskom adresom koji je istraživao ovu temu, te nastavio:
Kako smo je dočekali u ostalim dijelovima Neretve? Politička vlast svih naših općina i gradova bila je potpuno nezainteresirana. Kao da to više nije tema oko koje se trebamo mi Hrvati okupljati kako su to napravili naši pređi 1925. godine. Imamo Trg kralja Tomislava u Metkoviću, Opuzenu i Pločama. Spomen ploče u Metkoviću, Opuzenu, Kominu, Momićima i Malom Prologu postavljane tih 1920-ih čak i 1930-ih godina prošlog stoljeća. Osim spomenika u Momićima koji je vidljiv i kojega se ne može ne uočiti druge ploče se nalaze na mjestima gdje ih se vrlo teško može vidjeti, a rekao bih da mnogi mladi i ne znaju da i postoje“.
Talajić ističe kako je zanimljivo vidjeti na koji način su prije mnogo godina tekle pripreme za ovu veliku obljetnicu. „Već u prosincu 1923. godine „Odbor za Proslavu Hiljadu Godišnjice Hrvat. Kraljevstva“ (izvorni tekst iz dopisa od 19.VII.1925.) pisao je metkovskom župniku o. Josipu Šimiću da kao župnik organizira da se Jubilej 1000. godišnjice Hrvatskog Kraljevstva proslavi što dostojnije. Fra Josip (Jozo) Šimić bio je metkovski župnik jako kratko od 1923. – 1925. godine te je bio i dekan Neretvanskog dekanata.
Portal Rogotin i Slobodna Dalmacija (petak – tiskano izdanje) donose zanimljivu priču o obilježavanju velikoga jubileja nekada i sada!
Okupio je sve rodoljube Hrvate, koji su između sebe formirali odbor u kojem su bili: fra Jozo Šimić (predsjednik), Maro Karaković (trgovac), Jero Jerić (trgovac), Miće Jeramaz (trgovac), Vlaho Franković (trgovac), Niko Carević (posjednik), Pero Gabrić (posjednik), Jure Repeša (težak), Miće Popovac (težak), Ilija Gabrić (težak), Paviša Gabrić (težak), Ivan Jurišić (zlatar), Cvjetko Pavlović (hotelijer). Organizirali su više događanja i skupova, uspješnu akademiju, a kao vrhunac svoga djelovanja bila je organizacija hodočašća vjernika cijele Neretvanske Krajine, s dva parobroda u Vepric te postavljanje spomen ploče tim povodom 5. srpnja 1925. godine. Na hodočašće s vjernicima je išla i Gradska Glazba Metković i pjevačko društvo. U Vepricu su održana i dva patriotska govora u slavu 1000. godišnjice. Izvještaj fra Joze Šimića je štur i ne govori nam tko su bili govornici. U svakom slučaju postavljena je prekrasna mramorna ploča s lijepim natpisom i na kraju izvješća konstatira „Narod je bio silno oduševljen“. Osobno mogu reći da se radi o najljepšem tekstu koji je napisan na spomen pločama koje su postavili naši pređi Neretvani tih godina obilježavanja ove velike obljetnice. Uvjerite se i sami!“.
U Metkoviću se ploča nalazi na pročelju hotela Narona. Radi se o replici ploče postavljene u studenom 1926. godine kada je pred 2000 duša govor održao novi župnik župe Sv. Ilije Frano Klarić i dr. Zvonimir Bjelovučić odvjetnik iz Dubrovnika. Naime, prilikom jedne od rekonstrukcija hotela ploča je skinuta te se ne zna gdje se danas nalazi. U međuvremenu je postavljena nova ploča istog sadržaja bez ikakve svečanosti, a Talajić do sada nije uspio otkriti točan datum kada se to dogodilo. Sljedećeg je sadržaja: “U SPOMEN KRUNISANJA PRVOG SVOG HRVATSKOG KRALJA TOMISLAVA 925-1925 PODIGOŠE METKOVČANI“.
U Kominu na pročelju crkve sv. Ante nalazi se kamena ploča s natpisom: „Hrvatski kralj Tomislav 925-1925.“ Postavljena je možda već prilikom blagoslova novosagrađene crkve sv. Ante 13. lipnja 1925. godine. U svakom slučaju nalazi se na popisu postavljenih spomen ploča na jugu Hrvatske kada još nema ni spomena pločama u Momićima i Malom Prologu.
„U Momićima imamo najljepši spomenik podignut povodom ove velike obljetnice 1000 godina krunidbe prvog hrvatskog kralja Tomislava koji skriva i jednu tajnu. Naime na spomen ploči stoji natpis: „HRVATSKI KRALJ TOMISLAV 925-1925 MOMIĆI“. Međutim dolje desno i danas je vidljiv otučeni dio s natpisom Opuzen. Neki vole reći da je ova spomen ploča bila namijenjena za postavljanje u Opuzenu, a kako je i zbog čega završila u Momićima ja to nisam uspio otkriti. Iako postoji priča o protivljenju aktualne vlasti Opuzena na čelu s načelnikom Rajkovićem te su se morali dogoditi novi izbori i pobjeda hrvatske opcije da bi se spomen ploča postavila. Spomen ploča u Momićima je otkrivena 30. lipnja 1929. godine. Svečanost su uveličale hrvatske glazbe neretvanska (valjda se misli na Metkovsku glazbu) i trebižatska.
U Opuzenu je postavljena spomen ploča nakon mnogo protivljenja nekih koji su u to vrijeme bili na vlasti. Nalazi se ispod balkona zgrade tzv. Općinskog doma, danas Opuzenci tu zgradu zovu kratko Općina. Kamena ploča nosi natpis: „HRVATSKOM KRALJU TOMISLAVU 925-1925 OPUZEN“, podsjeća Talajić.
U Malom Prologu je ploča otkrivena tek 5. listopada 1930. Godine, sljedećeg sadržaja: „HRVATSKOM KRALJU TOMISLAVU 925-1925 PODIŽE MALI PROLOG OBRIĆ I STRUGE“. Kroničar je zabilježio da je na neretvanskim visinama pristupilo oko 1500 duša s brda neretvanskih i okolnih sela Hercegovine, te dvije glazbe iz Metkovića i Komina. Odslužena je glagoljaška misa. Ploču je otkrio predsjednik mjesnog odbora zmajevac (Družba hrvatskog zmaja) fra Ante Gnječ i župnik Pasičine, koji je održao pozdravni govor, da bi nakon njega o značenju proslave govorio dr. Zvonimir Bjelovučić odvjetnik iz Dubrovnika, Meštar predsjednik ogranka Braće Hrvatskog Zmaja.
Posebno je značajno napomenuti da je ovo jedan od prvih nastupa glazbara iz Komina van svoga mjesta s obzirom na to da su osnovani 1929. godine, a neposredno prije ovog događaja 25. svibnja 1929. godine imali svoj prvi javni nastup u Kominu. Drugi nastup Hrvatska seljačka glazba Komin imala je u Metkoviću 22. lipnja 1929. godine održavši uspješan koncert. Danas bi pročelje kuće trebalo urediti, te bi općina Pojezerje mogla tako obilježiti 1100. obljetnicu hrvatskog kraljevstva.
„Posebno bi trebalo naglasiti ulogu Meštra dubrovačkog ogranka Braće Hrvatskog Zmaja dr. Zvonimira Bjelovučića koji je bio nositelj i inicijator postavljanja više od 70 spomen ploča prvom hrvatskom kralju u dubrovačkoj okolici kako to navodi kroničar iz tog doba. Zbog svog velikog angažmana dr. Zvonimir Bjelovučić izabran je prvim počasnim članom odbora za podignuće spomenika kralju Tomislavu, a sve radi njegovih zasluga oko tisućugodišnjice proslave hrvatskog kraljevstva. Kako smo vidjeli obilježavanje tisućite obljetnice se nije zaustavilo 1925. godine već je nastavljeno kod nas u Neretvanskoj krajini sve do listopada 1930. i postavljanja spomen ploče u Malom Prologu, a u nekim hrvatskim zemljama i još puno kasnije. Razlozi su bili razni, a najčešće političke prirode i otpori režima Kraljevine Jugoslavije koji je ovo isticanje hrvatskog kraljevstva doživio kao negaciju svojih nastojanja da svi južni Slaveni budu pod krunom srpskog kralja.
Ovaj polet i zanos Hrvata Neretvanske krajine nastavio se i u sljedećem desetljeću organizacijom dviju velikih manifestacija koje su okupile ogroman broj Neretvana, Primoraca, Pelješčana i Hercegovaca. Prvo je 30. rujna 1935. godine na blagdan sv. Jerolima postavljena velika spomen ploča s križem na Kulu Norinsku, a sve na uspomenu 1900. godišnjice otkupljenja roda ljudskoga po Isusu Kristu i 250. godišnjica oslobođenja Neretve od Turaka. Na ploči stoji natpis 1934. godine kada je trebala biti postavljena, ali metkovsko općinsko poglavarstvo na čelu s dr. Koščinom nije Neretvanskom dekanatu izdalo na vrijeme dozvolu pa se sve prebacilo na iduću godinu iako su radovi bili gotovi. Drugi veliki događaj je bila proslava 1050. godina pobjede Neretvana nad mletačkom vojskom kod Makarske koja se proslavila s dva velika događaja, jednim u Makarskoj, a drugi na prostoru Neretvanskog mora između Ušća, Crkvica i u samom mjestu Trpanj 19. srpnja 1937. godine. Ponovno su prisustvovale metkovska i kominska glazba koje su svirale vesele koračnice, Lijepu našu, a prilikom polaganja vijenca na more i Beethovenove „Tužaljke“. Kako brod „Bakar“ prepun uzvanika već u Metkoviću nije mogao primiti mnoštvo koje je čekalo u Opuzenu, odlučeno je da građani Opuzena i Slivna obilježe ovaj događaj samostalno kod otočića Osinj, što se i dogodilo krajem rujna“, otkrio je Talajić.
Portal Rogotin i Slobodna Dalmacija (petak – tiskano izdanje) donose zanimljivu priču o obilježavanju velikoga jubileja nekada i sada!
Danas, kada nema nikakvih zapreka niti protivljenja ova velika obljetnica 1100 godina hrvatskog kraljevstva definitivno zavrjeđuje da bude obilježena posebno u onim dijelovima Neretvanske krajine koji još uvijek nemaju niti ulice niti trga, a niti spomen ploče prvom hrvatskom kralju. „Tu na prvom mjestu mislim na grad Ploče i općine Slivno i Zažablje, kao i neka veća naselja (Vid, Blace), da krenu putem Rogotina i obilježe ovu veliku obljetnicu na dostojanstven način.
Prije kraja želim upozoriti na sadašnje stanje Kule Norinske, njenu zapuštenost i zaraslost u bršljan. Kako Ministarstvo kulture, Područna konzervatorska služba u Imotskom, tako ni Grad Metković na čijem se prostoru nalazi Kula Norinska ne poduzimaju nikakve mjere kojima bi se zaštitilo i očistilo ovo Zaštićeno kulturno dobro. Današnje stanje je takvo da nitko više ne može vidjeti ni križ ni spomen ploču od bršljana. Time je upravo postignuto ono za što su se protivnici podizanja 1934./1935. godine i borili. Žalosno i tužno i na sramotu cijele Neretve.
Na kraju se moram zahvaliti povjesničaru iz Zagreba Miji Igoru Ostojiću čije istraživanje mi je uveliko pomoglo da napišem ovaj prilog. Svoj ogroman rad istraživanja povijesti Neretvanske krajine nesebično je podijelio sa mnom“, zaključio je Talajić.
Slike: Mario Talajić
