U Pločama, najmlađem gradu u Hrvatskoj, odigrali su se značajni događaji u vrijeme stvaranja hrvatske države. U gradu na ušću Neretve osvojena je prva neprijateljska vojarna u državi, u gradskome akvatoriju vodila se prva pomorska bitka u Domovinskome ratu, osnovana je prva ratna luka, stasali su prvi hrvatski ročnici, blagoslovljena je prva vojarna…, pa slobodno možemo napisati da su Ploče ostavile neizbrisiv pečat u presudnim devedesetim godinama prošloga stoljeća.



No, zadnjih godina netko se baš trudi, neki naši sugovornici uvjereni su da to nije slučajno, da se ovaj mladi grad prikaže u lošemu svjetlu, kao mjesto koje treba zaobići u širokom luku. Tako su se lani mediji o regiji raspisali o akciji britanskoga portala „Telegfaph“, koji je okupio „stručnjake“ iz nekoliko zemalja da ocijene pronađu najljepše i najružnije gradove. „Suci“ iz Francuske, Španjolske, Italije, Portugala, Hrvatske, Turske i Grčke trebali su „odvojiti žito od kukolja“ i na obalama spomenutih država pronaći primorske dragulje, ali i gradove koje, po njima, treba zaobići. Pa se, tako, na listi najljepših obalnih mjesta u Europi, od hrvatskih gradova, našao Rovinj, a među najružnije svrstali su Ploče, od koji su ih „zaboljele oči“.


Kad “stručnjaci” kažu
„Na pola puta između Dubrovnika i Splita, Ploče bi vas lako mogle prevariti da povjerujete da se tamo treba zaustaviti. Zapravo je to oronula luka s petrokemijskim terminalom i silosima za žitarice, a leži na ušću Neretve. Ploče imaju željezničku prugu koja vodi prema Sarajevu (danas radi samo ljeti, nudeći slikovitu rutu uz dolinu Neretve u Bosnu), a postoji i korisna Jadrolinijina trajektna linija za Trpanj na Pelješcu. No, nije to mjesto na kojem biste se željeli zadržati“, objasnili su stručnjaci s „Telegraph“-a. Jedan od najmlađih gradova na Mediteranu, tako se našao u skupini najružnijih mjesta gdje su uvršteni još i Monako, Ostiju u Italiji, Kemer u Turskoj, La Línea de la Concepción u Španjolskoj, Laganas u Grčkoj i Albufeiru u Portugalu.


Portal Rogotin i Dubrovački vjesnik (petak – tiskano izdanje) otkrili su što Pločani misle o etiketama koje se dodjeljuju njihovome gradu!
Ustali su tada u obranu svoga grada brojni Pločani, ljudi koji desetljećima žive u ovome neretvanskome gradiću i najbolje poznaju njegove dobre i loše strane. Ita Peko, „izvorna Pločanka“, Keti Giljević, koja je, radeći u pločanskoj ispostavi „Jadrolinije“, razgovarala s tisućama putnika, Paval Botica, kapetan duge plovidbe, koji je „vidio svijeta“, Petar Bušurelo „stari morski vuk“ i drugi, argumentirano su demantirali „stručnjake“, ističući ljepotu gradskih četvrti, zelenilo, sigurnost, prelijepu rivu, plažu, turističke bisere, Baćinska jezera i Kominskoo ušće, povezanost s cijelom Europom i druge adute Ploča, nasuprot lučkom području na koje se, očito je, stavlja preveliki naglasak.
I kada su ti događaji polako potonuli u zaborav, nedavna objava na Redditu ponovno je podigla prašinu u Pločama. Oni su birali natužniji i najdepresivniji grad i među brojnim spomenutim mjestima – opet je neslavna titula pripala Pločama.


Nije krimen nego posebnost
Tema pod naslovom „Koji grad ste posjetili i pomislili: ovo je najdosadniji/depresivniji grad u Hrvatskoj?“ privukla je stotine komentara. Korisnici su dijelili osobne dojmove iz različitih krajeva Hrvatske. Najviše pažnje dobile su Ploče, koje su brojni sudionici rasprave naveli kao grad koji im je ostavio najtmurniji dojam. U komentarima su se spominjali oronuli objekti, osjećaj sivila i nedostatak sadržaja, a jedan korisnik opisao ih je riječima da je „sivilo na svakom koraku, čak i kad sunce sja“.
Dakle, najružniji, najtužniji, najdepresivniji! Nema druge, opet smo za mišljenje pitali one koji žive u ovome gradu, mlade, one koji su došli i one koji su tu već desetljećima.

Prvo dame! Maja Erak: „Nisam fetiva Pločanka, kontinentalka sam, a u Pločama živim više od pola života. Ploče nisu depresivne, nisu ružne, naprosto su pozitivno drugačije, s ritmom i vibrom, koji morate osjetiti ako tu živite. Arhitektura Ploča je karakteristična za vrijeme izgradnje poslije Drugoga svjetskog rata i to nije krimen grada već posebnost. Riječ sivo i sivilo se jednostavno ne može staviti u istu rečenicu s Pločama. Ploče su mala Venecija, gdje god krenete kroz grad u video krugu je voda i pregršt zelenila. Najduža kamena riva u Dalmaciji, najčešće okupana suncem gdje vam je sve na pet minuta. Ja, naprosto, iskreno i duboko volim Ploče. I zimi i ljeti, u proljeće i jesen – ma su svim godišnjim dobima. Volim Ploče i ujutro i u podne i navečer i noću. Ovdje se osjećam mirno i sigurno…, osjećam se kao doma. I tko je pozvan da kaže da su Ploče ružne i depresivne? Definitivno volim Ploče!“.

Portal Rogotin i Dubrovački vjesnik (petak – tiskano izdanje) otkrili su što Pločani misle o etiketama koje se dodjeljuju njihovome gradu!

„Dobili smo titulu “najružnijeg” i “najdepresivnijeg” grada. Ne slažem se s ovim etiketama, ali sve je to stvar osobnog dojma“, rekla je Tihana Pažin i dodala: „Veliki dio grada se razvijao u drugoj polovici 20.stoljeća kao lučki i industrijski centar, pa je funkcionalnost bila ispred estetike. Sam grad možda nema tipičnu mediteransku estetiku i/ili povijesnu arhitekturu, no kroz svoj prirodni položaj tj .prirodnu ljepotu kojom je okružen i svoje specifičnosti i naše Ploče imaju svoju ljepotu“.

Predrasude

A da su Ploče najdepresivniji grad, ne slaže se ni Karla Šestan: „Svakako ne smatram da su naše Ploče “najdepresivniji grad”. To je grad vrijednih ljudi, bogate prirodne baštine i sve aktivnijeg kulturnog života. Nazvati Ploče “najdepresivnijim gradom” više govori o predrasudama nego o samom gradu. Svako mjesto ima svoje izazove, ali i svoje vrijednosti. Oni koji ovdje žive znaju cijeniti zajedništvo, opušteniji ritam života i ljepotu koja ih svakodnevno okružuje. Poštujem svačije mišljenje, ali isto tako pozivam sve koji o Pločama stvaraju mišljenje na temelju glasina da nas posjete, upoznaju naše ljude i dožive ono što ovaj grad zaista jest“.


Jasna Krilić rođena je na Crnoj Rici, Pločani znaju što to znači. „Na Crnoj Rici su tada bile samo barake i jedan javni wc. Život me odnio daleko i živjela sam u više gradova i malih mjesta, ali svako ljeto sam se vraćala mojim Pločama. Mogla sam ja birati i druge destinacije, ali ostao mi miris mora, pijesak pod nogama, kamene hridi na Tankoj Punti, šetnja rivom i poznati ljudi u mojim mislima. I život me vratio u Ploče, hvala mu. Šta znači…DEPRESIVAN GRAD? Depresivan je samo onaj koji je to napisao! A od radničkih baraka do danas grad je doživio preporod u svakom smislu. Ima sadržaja, ako ih netko traži! Ima druženja, ako ih netko traži!Ima sve potrebno za jedan miran, obiteljski život. E, sad, ne mogu baš govoriti iz perspektive mladih ljudi. Možda to njima nije dovoljno,ali ništa ne dolazi servirano na tacni. Neka se sami malo potrude za svoj društveni život. Znači, depresivan grad nije, niti ružan nije, i nije važno što se piše već tko piše. Pozivam te i takve kod mene na plažu, skočite sa moje skakaonice u jezero ili prošetajte dalje 300 metara na plažu ili se odvezite na ušće i onda napišite gdje to još imate u tako malom i depresivnom gradu“, istaknula je Jasna.


„Kao što znamo ljepota je u očima promatrača tako da ne možemo utjecati na dojam nekoga tko autobusom prođe oko Ploča i ne prošeta se rivom i ne popije kavu u hotelu ili ispred “robne”. Nažalost, nemamo ostatke Rimskog carstva ili Austrougarske monarhije s kojima bi mogli privlačiti turiste iz cijelog svijeta ali imamo zato naše prirodne znamenitosti koje se ne mogu usporediti sa nijednim dijelom svijeta. Razvijamo se u svom tempu ritmu i svi mi koji sezonski dolazimo doma smo jako zadovoljni! Naravno da bi bilo još ljepše da nam zgrade nisu pocrnile od ugljena, ali i to rješavaju ljudi koji vole svoj grad, svoje Ploče. A snimke Ploča iz zraka su impresivne i mislimo da nemaju konkurenciju u usporedbi sa sličnim manjim mjestima. A što se depresije tiče – ona je stanje pojedinca. Kuda god prođemo i gdje god sjednemo ljudi su uglavnom nasmiješeni i zadovoljni baš tu gdje jesu. Oni koji nisu ne bi bili zadovoljni ni u Londonu ni Parizu. Tako što se nas tiče Ploče su najsretniji grad na svijetu!!!“, istaknuli su Sanja, Neda i Tomislav Parmać, poznatiji kao Parmachy, koji su prije nekoliko dana u svome gradu održali tradicionalni koncert u čast legendarnom Oliveru Dragojeviću.

Portal Rogotin i Dubrovački vjesnik (petak – tiskano izdanje) otkrili su što Pločani misle o etiketama koje se dodjeljuju njihovome gradu!

A mlada Josipa Glamuzina bila je kratka, jasna i rezolutna: „Niti sekunde se ne slažem da su Ploče ružan ili depresivan grad. Upravo obratno, ovo je jedan mali, simpatični gradić, siguran i miran, idealan za zasnivanje obitelji i život“.

Ljudi žele ovdje živjeti

A što o ovoj temi kažu muškarci? Ante Štrbić Fulin za sebe voli reći da je vršnjak s prvom stambenom zgradom u gradu, podignutom na Prišnici sada već pomalo daleke 1950. godine. „Cijeli život sam ugostitelj, još tamo od 1967. i susreo sam nebrojeno gostiju iz cijeloga svijeta, državnika, sportaša, glumaca, pjevača, radnika…, s kojima sam razgovarao o brojnim temama, pa tako i o ovome gradu. I nikada nisam čuo da netko o Pločama govori u negativnom kontekstu. Naprotiv, hvalili su prednosti ovoga grada i uvjeta života u njemu. Kod mene su se raspitivali o kupnji stana ili zemljišta jer žele upravo ovdje živjeti. Imamo rivu, tri plaže, ušće, Baćinska jezera i ne mogu se načuditi da netko tako piše o Pločama“, kaže Fulin.


„Mišljenja sam da svako mjesto ili grad imaju življe, ali i one uspavanije dijelove godine – ovisno o sezoni promatranja, a i u skladu s afinitetima i preferencijama. Za ljubitelje prirode, šetnje, sporta, bicikliste i aktivnosti na otvorenom, Ploče je sigurno top destinacija. Ljubitelji dobrog provoda, bogatog noćnog života, shopinga i svakodnevnih prometnih gužvi definitivno će morati zaobići Ploče. Ono što bi mene osobno radovalo jest određivanje smjera razvoja lokanih mjesta i grada, bez individualnih podjela, uzimajući u obzir ogromna bogatstva koja „vrište” oko nas, odnosno radovala bi me nekakva generalna vizija gdje svi zajedno vidimo grad i sva lokalna mjesta za pet ili deset godina kroz konstruktivne rasprave, zajedničke ideje, radionice i suradnju koja je po meni ključ uspjeha. Polako stižu nove zgrade i dućani, kako to i priliči jednom lučkom gradiću i jedva čekam čuti za neki novi projekt. Zato bih gradu osobno prije nalijepio mnoge druge naslove, ali nikada ga ne bih nazvao depresivnim. Depresija je – kao i ljepota – u očima i glavama promatrača, pa ako si želiš dozvoliti depresivan dan ili tjedan, imaš ga čak i u velikom i lijepom Beču“, smatra Mario Pavić.


Martin Burić se dugo godina bavi fotografijom, nema što nije fotografirao u Pločama. Evo što on kaže: „Ploče, depresivan grad? Odmah možemo pojmiti kakvom ekipom je bio okružen tekstopisac i u kakvom raspoloženju je bio. Najtužniji? Mora da se zabunio i zamijenio slova t i j. Jer, ako ne računamo Grooood, Ploče su skoro najjužniji grad. A gostoljubivost? Ima toliko događanja i manifestacija gdje se može doživjeti gostoljubivost Pločana. Ribarska noć je najbolji primjer“.

Portal Rogotin i Dubrovački vjesnik (petak – tiskano izdanje) otkrili su što Pločani misle o etiketama koje se dodjeljuju njihovome gradu!

Duša mi pjeva kad dođem u Ploče
Europu i Ameriku obišao je Zoran Parmać, glazba ga je „vodila“ u mnoge veće i manje gradove. Ne može se reći da ih se nije nagledao. „Duša mi pjeva kad dođem u Ploče, jedino mi se ovdje pišu pjesme, jedino mi se ovdje igra nogomet“, kaže Zoran i, u šali, dodaje: „jedino mi se ovdje prave djeca!“. Smatra da na ovakav način o Pločama mogu pisati oni koji tu nikada nisu bili ili su bili u prolazu. „Mi Pločani, gdje god dođemo, širimo dobre vibracije, veselje, radost i optimizam, a to radimo i u svome gradu. Možda, ipak, postoje neke tajne, mračne sile koje guraju tu agendu o Pločama iz, pitaj Boga, kojih razloga i s kakvim ciljem ali ja mislim da to nije slučajno, nego sve više sliči na kampanju“, naglasio je Zoran.


Jure Jovica u Ploče je iz Staševice stigao 1974. i od tada je stalno prisutan u likovnom životu grada. „Sve zavisi od koga potječe ta priča. Ja imam potpuno drugačije mišljenje o ovom gradu, koji je imao svoje transformacije. Najprije je bio industrijski grad, a kada je, nakon rata, industrija posustala, promijenio se i način života. Pitam se, jesu li ljudi koji tako negativno pišu o Pločama, ikada došli u grad, jesu li osjetili njegovo bilo ili ih vodi dojam koji dobiju s magistrale, dok prolaze. Ovdje svi znamo jedni druge, imamo bogat kulturni život, zahvaljujući Pučkom otvorenom učilištu, kojega vodi Karla Šestan, Pločani mogu uživati u Adventu, uskrsnim događanjima, Pločanskom ljetu i brojnim drugim sadržajima u kojima sam i osobno angažiran. Ploče su za mene najljepši grad“, istaknuo je Jure i pročitao nam svoju pjesmu pod nazivom Grade moj: Najljepši si, grade moj. Kud god krenem nosim te u srcu svom. Grle te jezera, Neretva i more. Imena su ti druga dali, da te slomiti ne mogu, nisu znali. Kad se umoran izdaleka vraćam, ti me čekaš kao mater i ćaća. Najljepše su tvoje zore, grle te jezera, Neretva i more.


