METKOVIĆI, TALIJANSKA PROPAST KOD VISA 1866. HRVATSKOJ JE USKRSNUĆE. SLAVA VJEČNA PADŠIM (PALIM) NAŠIM JUNACIMA! SLAVA HRVATSKOJ!
Ovaj telegram iz Metkovića, prigodom obilježavanja 25-te godišnjice Viškog boja, u kojem su se 20. srpnja 1866. godine kod Visa sukobile mornarice Habsburške Monarhije i Kraljevine Italije, premda na prvu nema ništa zajedničkog s hrvatskim nacionalnim interesima, jasno govori o buđenju hrvatske nacionalne svijesti u Dalmaciji.
Viška bitka bila je po mnogočemu specifična. Bila je to prva velika pomorska bitka u kojoj su sudjelovali oklopljeni brodovi i brodovi na parni pogon, prva bitka u svjetskoj povijesti u kojoj su se dvije oklopljene flote sukobile na otvorenom moru, te jedna od zadnjih, ako ne i zadnja bitka, u kojoj se kao ratna taktika i tehnika koristila probijanje broda kljunom, što je započeto još u ilirsko doba.
Pobjedničku austrijsku flotu, premda inferiornu u pogledu brodovlja i članova posade, predvodio je admiral Wilhelm von Tegetthoff, dok je zapovjednik poražene talijanske flote bio grof Carlo di Persano. No, ono što je za nas značajno jeste činjenica da je u floti Austrijskog Carstva od 7871 mornara bilo je oko 5000 mornara s hrvatskih prostora, poginula su 32, pa je njihova uloga u onemogućavanju talijanskih aspiracija na istočnu obalu Jadrana bila presudna.
Portal Rogotin i Slobodna Dalmacija (petak – tiskano izdanje) donose zanimljivu priču o Pavi Gabriću, sudioniku Viškog boja i važnosti te bitke!
„Danas, kada se prisjećamo događaja od prije 160 godina i koji se odigrao na blagdan svetoga llije zaštitnika Metkovića, moramo, na žalost, konstatirati da je taj događaj u našemu gradu pao u duboki zaborav, a ne bi trebalo tako biti, jer su u ovom prevažnoj boju sudjelovali i neki Metkovci i ljudi iz drugih mjesta u Neretvi. Nekada su Metkovci i svi žitelji Neretvanske krajine znali jako dobro koliko je važno slaviti ovu veliku pobjedu nad talijanskim osvajačima i što je ona značila za cijelu Dalmaciju. Posebno je interesantan članak na kojeg me je upozorio naš povjesničar iz Zagreba Mijo lgor Ostojić, a on govori o proslavi 25. obljetnice Viškog boja u Metkoviću 20. srpnja 1891. godine.
Metkovska plokata (Trg Kralja Tomislava) osvanula je sa velikim transparentom što se očito nije dopalo etničkim Talijanima, kotarskom poglavaru Alessandru Nalliniu i ljekarniku Piu Brunattiu. Poslali su žandare i oduzeli transparent. Istog sadržaja transparent se nalazio i na susjednom hotelu Austrija gdje su bile prostorije Hrvatske neretvanske čitaonice. Žandari su obavili razgovor sa tadašnjim predsjednikom Silviom Tadićem koji nije dozvolio skidanje transparenta. Ne znamo je li natpis sročio Tadić. Možda je to bio i Petar Bošnjak, tajnik općine, inače unuk Ilije Bošnjaka, koji je najduže bio na čelu općine. Samo možemo nagađati“, rekao je Mario Talajić, metkovski kolekcionar sa zagrebačkom adresom.
Tekst je glasio: DANAS 20. SRPNJA 1891 – SLAVIMO – 25 GODIŠNJICU VIŠKOG BOJA – MI HRVATI KOJI – POD VODSTVOM – HRABROG TEGETOFA – DUŠMANE TALIJANCE – STRAŠNO POTUKOSMO – ONDA SADA – VAZDA – NEPRIJATELJIMA NAŠIM – NA KOPNU NA MORU – GROB.
Talajić podsjeća da su i odlikovanja cara Franje Josipa u prosincu 1866. godine za sudjelovanje u obrani Dalmacije dobili i metkovski načelnik Filip Dominiković, Ilija Bošnjak, kao Načelnik narodnog ustanka u Metkoviću i Mijo Sršen iz Slivna.
Pavo Gabrić s carskim odličjima i hrvatskom narodnjačkom kapom
„Sigurno se zna da je Metkovac Pavo Gabrić bio sudionik Viškog boja kao mornar na brodu Kaiser Max. Sudjelovao je u još dva velika boja austrijske vojske i to u kopnenom kod Solferina 1859. godine i Helgolanda 1864. godine u ratu Austrije protiv Danske. Pavo Gabrić je kao vojnik/mornar proveo ukupno 10 godina i 8 mjeseci u vojsci. Mijo Igor Ostojić pronašao je još jedan interesantan podatak o našem Pavi. Objavljen 10. rujna 1884. godine u listu “Narod”. Naime zbog svog izuzetnog života, kako vojničkog tako isto i kao vrijednog i poštenog građanina našeg Metkovića predložen je među 36 porotnika s područja splitskog okružja za suđenja na sudu u Splitu. To je u ono doba bila izuzetna čast. Među njima se nalaze još dva porotnika iz Metkovića Nikola Gabrić i Filip Paranos. Još jedna mala crtica iz života ovog izuzetnog čovjeka“, ističe Talajić.
Portal Rogotin i Slobodna Dalmacija (petak – tiskano izdanje) donose zanimljivu priču o Pavi Gabriću, sudioniku Viškog boja i važnosti te bitke!
Martin Pavao Gabrić, odnosno Pavo Gabrić (1838.- 1924.) rodio se u patrijarhalnoj hrvatskoj katoličkoj obitelji, gdje je primio kršćanski odgoj koji ga je vodio kroz život. U rodnome gradu pohađao je osnovnu školu, a kako je bio dobar učenik, roditelji su ga poslali na više škole u Splitu. U splitskoj nadbiskupijskoj gimnaziji završio je samo jedan razred, a onda je, zbog bratove bolesti, morao prekinuti školovanje i vratiti se kući kako bi svojoj obitelji mogao pomagati u poljoprivredi.
Iz vojske, gdje je služio u mornarici i u kopnenoj vojsci, otpušten je početkom siječnja 1870. U otpusnom dokumentu, izdatom u Puli, naznačeno je da je potpuno zadovoljio sve zakonske propise. Pohvaljen je za red i vojnu disciplinu, uz preporuku da mu se, zbog velikih vojničkih zasluga, izađe u susret u svim njegovim molbama. Za sudjelovanje u tri spomenute bitke dobio je brojna odlikovanja. Njegovo junaštvo bilo je opće poznato ne samo u rodnom Metkoviću nego i mnogo šire, pa je dobio nadimak „Junak od Helgalanda i Visa“! Njegova odlikovanja dugo vremena čuvali su njegovi nasljednici, ali su se tijekom Drugoga svjetskoga rata izgubila.
Ranija fotografija Pave Gabrića iz obiteljske zbirke, rađena na metalu u tehnici ferotipije, vjerojatno nastala u drugoj polovici 1880-ih godina
Pavo je njemački jezik naučio za vrijeme desetogodišnjeg službovanja u vojsci, a talijanski nešto u svojoj obitelji, a nešto za vrijeme školovanja i čitanjem pobožnih knjiga na talijanskom jeziku. Kada je 1875. Franjo Josip I došao u Metković s njime je razgovarao na talijanskom. Svjetske i političke događaje u Austrougarskoj monarhiji pratio je čitajući redovito L’osservatore Dalmato-Narodni list i Pučki list. Kao član čitao je sva izdanja društva sv. Jeronima, a Talajić će nadodati da mu je na glavi stalno bila crveno-narančasta kapa dalmatinskoga narodnjaka, koja je nakon pobjede Narodne stranke na izborima u Metkoviću 1870., u Šibeniku 1873. i u Splitu 1882. postala simbol pobjede hrvatskoga duha.
Gabrić se oženio s Matijom Bebić, kćerkom Filipa Bebića iz Vratara, nakon što je dobio dozvolu od vojnih vlasti. Vjenčanje je bilo u crkvi svetoga Ante na Novim Selima, 11. veljače 1867., na blagdan Gospe Lurdske. S njom je dobio tri sina, Nikolu, Petra i Andriju. Supruga mu je još u mladosti oboljela od tuberkuloze i umrla u 30-oj godini života, 1872. Poslije toga oženio se Jelom Sočivica i s njom nije imao djece. Vremenom se njegova obitelj počela ubrajati među najveće posjedničke kuće u Metkoviću. Godine 1912. izgradio je dvije obiteljske grobnice od bračkoga kamena, manju iza crkve svetoga Ivana prema istoku i veću na jugozapadnoj strani groblja s velikim, monumentalnim križem u kojoj je prvi pokopan.
Pavina grobnica na metkovskom groblju (Snimio: Mario Talajić)
Portal Rogotin i Slobodna Dalmacija (petak – tiskano izdanje) donose zanimljivu priču o Pavi Gabriću, sudioniku Viškog boja i važnosti te bitke!
„Pavina grobnica ima jedan od najljepših spomenika na groblju svetoga Ivana u Metkoviću. Bilo bi lijepo kada bi se gradske vlasti u Metkoviću, povodom blagdana svetog Ilije, zaštitnika grada, sjetile i Viškog boja koji se odigrao upravo na taj dan 1866. godine, te ga obilježile na simboličan način polaganjem vijenca na grob ovoga junaka Viškog boja, jedinog za kojeg sa sigurnošću znamo da je bio iz Metkovića“, poručio je Talajić, podsjećajući kako se taj dan obilježavao nekada:
„Kakav je nacionalni naboj vladao 1891. godine povodom proslave Viškog boja u Metkoviću i cijeloj Dalmaciji najbolje se vidi iz telegrama kojeg je Neretvanska čitaonica na čelu s predsjednikom Silvijem Tadićem uputila odboru za proslavu na Vis. I taj članak je pronašao povjesničar Mijo Igor Ostojić u Narodnom listu od 5. kolovoza 1891. Uz mnoštvo telegrama iz svih krajeva Dalmacije i Hrvatske telegram iz Metkovića ponovno gađa srž i bit tog vremena kada se intenzivno radi na političkom ujedinjenju Dalmacije s ostatkom Hrvatske.
Telegram glasi: METKOVIĆI, TALIJANSKA PROPAST KOD VISA 1866. HRVATSKOJ JE USKRSNUĆE. SLAVA VJEČNA PADŠIM (PALIM) NAŠIM JUNACIMA!
SLAVA HRVATSKOJ!
Kao što vidimo iz teksta Hrvatska se stavlja u prvi plan te se ova pobjeda iz 1866. godine koja je tada bila posebno značajna za Dalmaciju sada izdiže na nacionalni nivo“, zaključio je Talajić.
Slike: Privatni album, Mario Talajić
