Dok prve zrake sunca obasjavaju plodna polja doline Neretve, Velibor Šuman iz Komina već je među svojim nasadima. U rukama više nema pušku, nego pažljivo pregledava redove lubenica koje su ovoga ljeta dozrele pod neretvanskim suncem.
Pokretima iskusnog poljoprivrednika procjenjuje koji su plodovi spremni za berbu, planira što će se tijekom dana ubrati, sortirati i pripremiti za tržište.
Na prvi pogled ništa ne odaje da je ovaj 56-godišnjak prije tri desetljeća bio hrvatski branitelj, jedan od onih koji su prve dane hrvatske slobode dočekali u vojnoj odori. No, iza mirnog pogleda krije se životna priča čovjeka koji je najprije branio svoju domovinu, a potom odlučio ostati na njezinoj zemlji i od vlastitog rada graditi budućnost svoje obitelji.
Velibor Šuman, među prijateljima i suborcima poznatiji pod nadimkom Šibenik, rođen je 1970. u Kominu, u srcu doline Neretve. Kao i mnogi mladići njegove generacije, nije dugo dvojio kada je Hrvatska bila napadnuta. Već 1991. pristupio je Hrvatskoj vojsci.
Bio je pripadnik 3. satnije 3. bojne 116. brigade Hrvatske vojske, jedne od postrojbi koje su podnijele veliki teret obrane juga Hrvatske. Nakon toga prelazi u izviđače, gdje ostaje sve do jesene 1995. godine, kada završava svoj ratni put i biva razvojačen.
Godine je proveo na Južnom bojištu, sudjelujući na gotovo svim terenima. To su bile godine neizvjesnosti, svakodnevne opasnosti u kojem se planovi nisu pravili za mjesec unaprijed, nego za slijedeći dan.
Govoreći o ratu, ne ističe sebe. Radije govori o ljudima s kojima je dijelio rovove, straže i ratne dane. Prisjeća se…
Cijeli tekst pročitajte u tiskanom izdanju Slobodne Dalmacije!
Slike: rogotin.hr, Privatni album
