U Metkoviću je otvorena izložba uporabnih predmeta iz metkovskih hotela i drugih dragocjenosti, autora Marija Talajića i Zlatka Huzeka, koji je i otvorio izložbu.
„Pred vama se nalazi jedinstvena zbirka uporabnih predmeta nekih od metkovskih hotela koji su djelovali u Metkoviću od 1890. pa do 1945. godine. Najnovija istraživanja zagrebačkog povjesničara Mije Igora Ostojića otkrila su nam postojanje ranijeg metkovskog hotela Internationale „koji ugošćuje još od 1878. godine“, a bio je u vlasništvu Jakova Fabianija (1838.-1904.). Nažalost, osim novinskih isječaka, u našim zbirkama iz tog hotela ne posjedujemo nijedan uporabni predmet. Međutim, kada uđete u sami prostor nekadašnjeg hotela, na adresi Stjepana Radića 40, na vrhu stepenica uočit ćete ostatke dekoracije ulaza u hotel. Važno je istaknuti kako do sada nismo uspjeli pronaći uporabne predmete iz hotela Vrgorac unatoč pokušajima da do njih dođemo preko članova obitelji nekadašnjih vlasnika“, rekao je Talajić.
Metković je vrlo rano imao veliki broj krčmi, gostionica i svratišta (više od 30 različitih ugostiteljskih objekata od 1850. do 1918. godine) pa je izvjesno da se negdje još uvijek skrivaju uporabni predmeti iz tih mjesta. Tako je primjerice Nikola Carević (1855.-1932.) držao pivnicu u kući Paranos, danas ulica o. Ante Gabrića 19, a Nikola Dodig (1857.-1901.) i Vincenzo Tomasso Sladoević (1849.-1896.) otvorili kavanu Europa. Ovdje ih spominjem jer do sada u literaturi nisu bili zabilježeni kao ugostitelji..
„Ovi uporabni predmeti nekoć su bili dio inventara hotela i drugih ugostiteljskih objekata, a danas potječu iz različitih zbirki, uključujući i zbirke srebrnine. Naime, mnogi od ovih predmeta izrađivali su se od srebra, mesinga i drugih metala. Neki su predmeti posrebreni, a neki i pozlaćeni. Imamo priliku vidjeti čaše za vino i druga pića, poslužavnike na kojima su konobari gostima posluživali bićerine s raznim likerima. Posebno se ističu dekorirane posude za voće, velike plitice, šalice za juhu, stalci za kuhana jaja te srebrna i drvena zvona hotelskih recepcija.
Najveći dio ovih predmeta potječe iz zbirke gosp. Zlatka Huzeka, metkovskog zeta koji se cijeli život bavi kolekcionarstvom. Srećom, upravo su njemu bili ponuđeni na otkup te nisu završili pretopljeni zbog vrijednosti srebra kao plemenitog metala, što je, na žalost, čest slučaj. Manji dio predmeta potječe iz moje zbirke, koja je nastajala uz veliku pomoć i savjete gosp. Huzeka“, naglasio je Talajić.
Posebno valja istaknuti i zbirku različitih žigova koji su se tom razdoblju koristili u Metkoviću. Tako posjetitelji priliku vidjeti pečat hotela Austria i hotela Zagreb, službeni pečat trgovačke tvrtke trgovca Mate Šarića, ali i njegov osobni pečat koji je posebno zanimljiv jer je izrađen od mesinga u više dijelova. Raritet je i pečat Hrvatskog sokolskog društva Metković njegovog prednjačkog zbora. Tu su i pečat Konstantina Tripala agenta Lloydove agencije u Metkoviću, te Marka Bušića, vlasnika pekare. Uporabni pečat metkovske pošte s datumarom također predstavlja jednu od dragocjenosti ove izložbe.
„Uz ostale osobne predmete, ordenje, satove, lančiće i medalje posebno želim istaknuti metkovski novac, odnosno litere Mate Šarića. Nakon više od četrdeset godina traganja gosp. Zlatko Huzek dobio je priliku otkupiti zbirku od pet različitih apoena među kojima su bila i dva apoena do tada nepoznata – 1/8 i 3/10 litera. Do tada su u literaturi bili poznati samo literi u apoenima od 1 litere, 1/2 litere i 1/4 litera. Dvije godine poslije gosp, Huzeku ponuđen je apoen od 3/4 litere. Tako smo od triju nominala došlo do ukupno šest. Prema mojem mišljenju, riječ je o iznimnoj dragocjenosti jer se rijetko koje mjesto može pohvaliti uporabnim novcem u svojoj povijesti.
Prava rijetkost, a za nas Metkovce i velika dragocjenost jesu značke na papučicu, lovačkog društva još iz vremena Austro-Ugarske, sačuvane u svega dva primjerka kao i značka NK Narona, koja je u različitim izvedbama sačuvana u svega desetak primjeraka, a koje se čuvaju u više zbirki. Tu je i turistička medalja od porculana s kraja 19. stoljeća koja predstavlja prvi poznati metkovski suvenir.
Na kraju želim istaknuti i predmete koje je za naše zbirke ustupila gospođa Višnja Dall’Era. Među njima su metalni poklopac za plutene čepove u dvije veličine, koje je dao izraditi njen djeda Pavo Dall’Era (1866.-1913.), te sifon-boca za soda-vodu njegove supruge File Dall’Era (1875.-1944.). Riječ je o rijetkim primjercima metkovske industrijske baštine i poduzetništva koje je s posebnom ljubavlju sačuvala do današnjih dana“, istaknuo je Talajić i zahvalio se Metkovcu Nikši Martincu, „jer je upravo on bio onaj kotačić bez kojeg moj kum Zlatko i ja ne bismo mogli realizirati ovu izložbu“. Na kraju je otkrio i jednu malu tajnu – dio predstavljenog materijala se radio u SAD i Kanadi tijekom svjetskog nogometnog prvenstva.
Talajić se na kraju zahvalio i Turističkoj zajednici grada Metkovića, Gradskom kulturnom središtu i Gradu Metkoviću bez čije potpore projekt ne bi mogao biti realiziran, te njihovim suprugama Ankici i Danijeli, jer „bez njihovog razumijevanja zasigurno ne bismo uspjeli prikupiti ovako bogatu zbirku predmeta i dragocjenosti koju vam danas predstavljamo“.
