Morski orah već je u Jadranu, a znanstvenici sada pokušavaju odgovoriti na ključno pitanje: koje će se nove vrste samo udomaćiti, a koje bi mogle poremetiti morski ekosustav? Projekt ALIENA uvodi novi sustav praćenja i ranog upozoravanja, a u potragu se mogu uključiti i građani.
Jadran se tako mijenja. Stižu vrste koje ondje prije nisu živjele, neke će ostati tek zanimljivi novi stanovnici mora, dok bi druge mogle postati ozbiljan ekološki i gospodarski problem.
Jedan od njih je i morski orah (Mnemiopsis leidyi). Prozirno tijelo ovog rebraša na prvi pogled može podsjetiti na meduzu, no riječ je o vrsti podrijetlom iz zapadnog Atlantika koja danas živi i u Jadranu.
Strane odnosno alohtone vrste u nova područja najčešće stižu uz pomoć čovjeka. U Jadran mogu dospjeti, primjerice, balastnim vodama brodova ili pričvršćene za njihove trupove.
Pravi problem nastaje tek kada se nova vrsta uspješno nastani, počne se brzo širiti i pritom ugrožava domaće organizme, ekosustav ili gospodarske aktivnosti, javlja Slobodna Dalmacija.
– Invazivne vrste mogu biti konkurencija autohtonim jadranskim vrstama za hranu, stanište i druge resurse – upozorava dr. sc. Daniela Marić Pfannkuchen iz Centra za istraživanje mora u Rovinju – Instituta “Ruđer Bošković”.
Upravo je morski orah dobar primjer zašto znanstvenici žele reagirati prije nego što bude kasno. Hrani se zooplanktonom, sitnim organizmima koji su važna karika morskog hranidbenog lanca. Istim se organizmima hrane i brojne ribe. Ako se populacija morskog oraha značajno poveća, mogao bi se povećati pritisak na izvore hrane o kojima ovise i domaće vrste.
Međutim, znanstvenicima nije cilj sastaviti još jedan popis stanovnika Jadrana. Važno je znati gdje se određena vrsta pojavljuje, koliko je ima, širi li se i kojom brzinom.
Ako se, primjerice, neka populacija širi iz južnog prema sjevernom Jadranu, takav obrazac može otkriti smjer njezina širenja. No vrste koje stižu brodovima mogu imati potpuno drukčiji put – pojaviti se izravno u nekoj luci i ondje pokušati uspostaviti populaciju.
Što se nova vrsta ranije otkrije, to znanstvenici i nadležne institucije imaju više vremena za procjenu rizika i eventualnu reakciju kroz sustav ranog upozoravanja.
Upravo je to cilj projekta ALIENA – ALIgning Efforts to control Non-indigenous species in the Adriatic sea.
Znanstvenici iz Hrvatske i Italije rade na zajedničkom sustavu praćenja stranih vrsta u Jadranu. Podaci prikupljeni na terenu povezuju se s računalnim modelima koji pokušavaju predvidjeti gdje bi okolišni uvjeti mogli pogodovati pojavi i širenju pojedinih vrsta.
Prvi prognostički alati već su razvijeni, a njihova se učinkovitost provjerava podacima prikupljenima u četiri pilot-područja Jadrana.
Ideja je jednostavna, ali ambiciozna: ne čekati da invazivna vrsta postane problem pa tek onda reagirati, nego pokušati prepoznati opasnost dok još ima vremena za djelovanje, javlja Slobodna Dalmacija.
U cijeloj priči postoji još jedan zanimljiv obrat. Ponekad znanstvenici “novu” vrstu pronađu ne zato što je ona upravo stigla u Jadran, nego zato što su je tek sada uspjeli prepoznati.
Suvremene molekularne metode omogućuju otkrivanje organizama koje je klasičnim metodama teško pronaći – zbog njihove veličine, malobrojnosti ili velike sličnosti s drugim vrstama.
Zato nova vrsta na znanstvenom popisu ne mora nužno značiti da je upravo stigla u Jadran. Moguće je da je ondje prisutna već godinama, ali dosad je nitko nije uspio pouzdano identificirati.
U ovoj velikoj znanstvenoj potrazi mjesto imaju i obični kupači, ronioci, ribari i svi koji provode vrijeme uz more.
Ako ugledaju neobičan morski organizam, fotografija uz podatak o lokaciji i vremenu opažanja može znanstvenicima biti vrijedan prvi signal.
Projekt ALIENA provodi se u okviru programa Interreg Italija – Hrvatska 2021. – 2027. Ukupna vrijednost projekta iznosi 2,62 milijuna eura, uz gotovo 2,1 milijun eura iz Europskog fonda za regionalni razvoj. U projektu sudjeluje sedam partnera, među njima Institut “Ruđer Bošković” i Institut za oceanografiju i ribarstvo iz Hrvatske.
Tekst: Stanislav Soldo / Slobodna Dalmacija
Slike: Martin Burić / rogotin.gr
