Na 26. Izboru za Najuzorniju hrvatsku seosku ženu, koji će se održati 3. listopada u Iloku, predstavit će se 21 kandidatkinja, a među njima i Opuzenka Ana Juračić, vrijedna i predana poljoprivrednica koja svojim radom, upornošću i ljubavlju prema zemlji već godinama doprinosi razvoju obiteljskog poljoprivrednog gospodarstva.
Ana je rođena u Đakovu, u Opuzen je doselila još kao šestomjesečna djevojčica, a danas je ponosna supruga i majka četvero djece te jedan od ključnih stupova obiteljskog gospodarstva koje se bavi uzgojem agruma i drugih poljoprivrednih kultura.

Obitelj Juračić obrađuje tri i pol hektara zemljišta na kojima uzgaja više od četiri tisuće stabala citrusa, ponajviše mandarina, limuna i naranči. Na njihovim se poljima uzgajaju i dinje te lubenice. Godišnje proizvedu i uberu oko 35 tona mandarina koje plasiraju putem otkupnih centara, ali i izravno krajnjim kupcima.
Uz primarnu poljoprivrednu proizvodnju, Ana se bavi i preradom voća te izrađuje domaće marmelade, sokove i sušeno voće, stvarajući proizvode koji čuvaju bogatstvo okusa doline Neretve. Posebnu vrijednost njihova rada predstavlja društvena odgovornost i humanost. Obitelj redovito donira svoje proizvode školama, vrtićima, starijim osobama i potrebitima, pokazujući kako uspjeh ima najveću vrijednost kada se dijeli s drugima.
Na gospodarstvu sudjeluje cijela obitelj, a zajedništvo, rad i ustrajnost temelji su njihova uspjeha. Tijekom godina nagrađivani su brojnim zlatnim i srebrnim medaljama za kvalitetu svojih proizvoda, a svojim djelovanjem podupiru i lokalnu zajednicu kroz sponzorstvo KUD-a Stjepan Opuzen.
Portal Rogotin i Dubrovački vjesnik (petak – tiskano izdanje) donose lijepu priču o Opuzenki Ani Juračić, kandidatkinji naše Županije za Najuzorniju hrvatsku seosku ženu!

ŽIVOT VEZALA UZ OBITELJ I RAD
Unatoč brojnim izazovima s kojima se susreće poljoprivreda, ona i njezina obitelj nikada nisu odustali od proizvodnje, već su predano nastavili graditi gospodarstvo koje danas predstavlja primjer uspješnog obiteljskog poduzetništva i očuvanja domaće poljoprivredne proizvodnje. Sve ovo razlozi su zbog kojih smo htjeli još bolje upoznati ovu vrijednu obitelj.
Recite nam nešto više o sebi…
„Ja sam žena koja je svoj život vezala uz obitelj, rad i naše malo gospodarstvo. Volim svoj kraj, tradiciju i sve ono što možemo stvoriti vlastitim rukama. Na našem gospodarstvu svaki dan ima posla, ali kada vidim rezultat našeg rada, znam da se svaki trud isplati. Najveći dio posla je na suprugu Alenu, on je pokretač svega, uživa u svom radu i stvarno voli zemlju. Često i pretjera u poslu, želi da sve bude savršeno. Ja sam sad, zbog svojih drugih obveza, više organizator poslova i u slobodno vrijeme uživam u pripravi raznih namaza i slastica, odnosno preradi proizvoda od plodova s našeg polja. Već nekoliko godina, kako su djeca stasala, oni, koliko mogu a najviše Petar, pomažu ocu u radu na polju. I sami znate da se u dolini Neretve najviše radi fizički, strojno idu samo osnovne obrade tla, a sve drugo iziskuje ljudsku snagu i svakodnevni rad u polju. Najstariji sin Krešimir je u Zagrebu, ali svoje slobodne dane provodi s nama i pomogne nam u radu, najmlađi i najslađi, Nika i Frane, u skladu sa svojim slobodnim vremenom i godinama, odrade koliko mogu ali vjerujte i ugodno iznenade, kad najmanje očekujemo odrade posao do savršenstva. Od svega, najvažnije mi je da smo zajedno, da čuvamo ono što su nam ostavili naši preci i da to pokušamo prenijeti na mlađe generacije“.

Što vam osobno znači sudjelovanje na izboru za Najuzorniju hrvatsku seosku ženu?
„Za mene je ovo prije svega velika čast i jedno lijepo priznanje svim ženama koje svakodnevno rade, brinu o obitelji i gospodarstvu, a često se njihov trud i ne vidi dovoljno. Drago mi je što mogu predstaviti svoju obitelj, svoj kraj i ono što radimo. Ovo doživljavam kao priliku da pokažem koliko su vrijedne, snažne i sposobne žene na selu“.
Na što ste najponosniji kada pogledate sve što ste sa svojom obitelji izgradili?
„Najponosnija sam na to što smo sve stvarali zajedno, korak po korak. Nije uvijek bilo lako, ali nismo odustajali. Ponosna sam na svoju obitelj, na naše zajedništvo i na činjenicu da iza svega što imamo stoji naš rad, trud i ljubav. Materijalne stvari su važne, ali najveće bogatstvo je kada znaš da možeš računati na svoje najbliže“.

Portal Rogotin i Dubrovački vjesnik (petak – tiskano izdanje) donose lijepu priču o Opuzenki Ani Juračić, kandidatkinji naše Županije za Najuzorniju hrvatsku seosku ženu!

Koji je najveći izazov s kojim se danas susreće jedno obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo?
„Mislim da je najveći izazov održati proizvodnju i istovremeno od svog rada živjeti dostojanstveno. Puno je neizvjesnosti, troškovi rastu, a poljoprivreda ovisi i o vremenu koje ne možemo kontrolirati. Ali kada voliš ono što radiš, uvijek tražiš način kako nastaviti i pronaći novo rješenje“.
Kako uspijevate uskladiti poljoprivredu, obitelj i svakodnevne obveze?
„Nije uvijek jednostavno i ponekad se čini da dan nema dovoljno sati. Ali, kako sam već rekla, većinu poslova odradi suprug i sinovi, ovi stariji, a mi ostali koliko stignemo. Puno toga je stvar dobre organizacije, ali i međusobnog razumijevanja. Kada obitelj sudjeluje i svatko napravi svoj dio, sve je lakše. Naučila sam da ne mora sve biti savršeno – najvažnije je da smo zajedno i da se međusobno podržavamo“.

NAŠE GOSPODARSTVO NIJE SAMO POSAO NEGO ZAJEDNIČKI ŽIVOT
Koliko vam znači što u radu gospodarstva sudjeluje cijela obitelj?
„To mi znači jako puno. Kada svi sudjelujemo, onda naše gospodarstvo nije samo posao, nego zajednički život. Svaki član obitelji daje nešto svoje i upravo zbog toga ono što radimo ima posebnu vrijednost. Najljepše je kada se trud pretvori u zajednički uspjeh“.
Postoji li neki trenutak iz vašeg poljoprivrednog života koji ćete posebno pamtiti?
„Posebno pamtim trenutke kada nakon puno rada vidimo rezultat vlastitih ruku. Onaj osjećaj kada znaš da si nešto posijao, uzgojio, napravio i na kraju nekome pružio kvalitetan domaći proizvod – to je teško opisati. Takvi trenuci čovjeku daju snagu da nastavi i kada dođu teški dani“.

Portal Rogotin i Dubrovački vjesnik (petak – tiskano izdanje) donose lijepu priču o Opuzenki Ani Juračić, kandidatkinji naše Županije za Najuzorniju hrvatsku seosku ženu!

Što vas najviše motivira da, unatoč svim izazovima, nastavite dalje?
„Najviše me motiviraju moja obitelj i ljubav prema onome što radimo. Motivira me i osjećaj da svojim radom čuvamo tradiciju i stvaramo nešto vrijedno. Kada vidim da je netko zadovoljan našim proizvodom ili kada možemo nekome pomoći, znam zašto sve ovo radimo“.
Koliko vam znači pomaganje drugima i doniranje vlastitih proizvoda?
„To nam svima u obitelji jako puno znači, a činjenica da moj suprug ima brata sa invaliditetom dodatno je utjecala na razvoj empatije prema osobama kojima je potrebna pomoć. Najviše je slab na djecu s potrebama. Nas vodi misao da čovjek nije bogat samo po onome što ima, nego i po onome što može dati drugome. Ako svojim radom možemo nekoga razveseliti, pomoći obitelji kojoj je potrebno ili pridonijeti nekoj humanitarnoj akciji, za nas je to nešto posebno. Domaći proizvod ima još veću vrijednost kada se njime može učiniti dobro djelo“.
Što biste voljeli poručiti mladima koji razmišljaju o životu i radu na selu?
„Uh, preteško pitanje za sadašnju situaciju nas poljoprivrednika (smijem se, ali najradije bi im rekla – bježi što dalje! Ali evo, živim u nadi i molim se dragom Bogu da će biti bolje). Poručila bih im da se ne boje sela i rada. Na selu nije uvijek lako, ali selo pruža nešto što je danas jako vrijedno – mogućnost da radiš svojim rukama, da stvaraš, da budeš svoj na svome i da živiš bliže prirodi. Ako imaju ideju i volju, neka pokušaju. Ne treba očekivati uspjeh preko noći, ali uz trud, upornost i ljubav prema onome što rade, može se puno postići“.

Imate li neki novi plan ili želju koju biste voljeli ostvariti na svome gospodarstvu?
„Ajmo polako, dan po dan, uz Božju pomoć. Uvijek imam neku novu želju, plan i viziju. Voljela bih nastaviti razvijati naše gospodarstvo, unaprijediti ono što već radimo i možda u budućnosti uvesti nešto novo što bi našim proizvodima dalo dodatnu vrijednost. Najvažnije mi je da smo svi zdravi i da smo zajedno i dat će Bog prostora da napredujemo polako, ali sigurno. I da ono što stvaramo ostane temelj za našu obitelj i buduće generacije“.
A za kraj razgovora…
„Voljela bih da se više cijeni rad žene sa sela. Iza svake njive, svakog proizvoda, obiteljskog stola i domaćinstva, često stoji mnogo nevidljivog rada, ljubavi i odricanja. Meni je najveća nagrada kada znam da ono što radimo ima smisla, da čuvamo svoju tradiciju i da svojim primjerom možemo pokazati da se od poštenog rada može živjeti i da se ljubav prema svome kraju prenosi s generacije na generaciju“.
Izbor za Najuzorniju hrvatsku seosku ženu slavi tihe heroine koje nose obitelj, gospodarstvo i tradiciju hrvatskoga sela. Organizira ga Udruga Uzorne hrvatske seoske žene.
Ove godine prvi put pobjednicu publike biraju i čitatelji, pa pozivamo sve da svojim glasom podrže Anu Juračić i tako daju vjetar u leđa jednoj od najuzornijih žena dubrovačko-neretvanskog sela.

