Prije nešto više od četiri godine, dok je vozila kajak u rodnoj Ukrajini i živjela miran život, nije ni sanjala da će u kolovozu 2026. s veslom u ruci u neretvanskoj lađi „brazdati“ Neretvom, a u rujnu u baćinskome zaseoku Franići birati kamen kojim će se natjecati u plokanju, staroj tradicionalnoj igri.
Svitlani Akhremovoj rat je iz temelja promijenio život, ali nije uništio sportski duh, strast i životnu energiju. Sa dvije kćerke, koje danas imaju 10 i 15 godina, morala je napustiti rodnu zemlju, živjela je u jednome malom mjestu četrdesetak kilometara udaljenom od Kijeva, i prije nego što je nedavno došla u Baćinu, boravila je u Splitu i u Drveniku.
Hrvatska joj je otkriće
„Nikada prije nisam bila u Hrvatskoj i ova zemlja za mene je otkriće. Volim sport, planinarenje, sudjelujem u raznim utrkama i bilo bi mi teško zamisliti život bez tih aktivnosti. U Baćini i okolici imam odlične uvjete za bavljenje sportom, lokalno stanovništvo odlično je prihvatilo moju djecu i mene i zaista se osjećamo sigurno i lijepo. I pomalo se uključujemo u svakodnevni život. Kada sam vidjela da cure voze lađu, to mi se učinilo zanimljivo, nešto potpuno novo i željela sam se okušati. Javila sam se kapetanici ekipe Ani Mariji Krilić i tako je započela moja avantura. Bilo je izazovno, nisam ni znala što je lađa, ali sam, uz cure, pomalo savladavala vještinu vožnje i sudjelovala na ženskom Maratonu lađa. Za mene je to bio spoj tradicije, druženje i neke vrste sporta. Na žalost, ozljeda noge mi je malo poremetila planove, ali doživljeno iskustvo je neprocjenjivo“, opisala nam je svoje dojmove Svitlana, koja svoj posao radi on line.
Portal Rogotin i Dubrovački vjesnik (petak – tiskano izdanje) donose zanimljivu priču o mladoj Ukrajinki koju je rat “doveo” u Baćinu!
Osim vožnje lađe, prije nekoliko dana stekla je još jedno nedoživljeno iskustvo, okušala se u plokanju, višestoljetnoj igri s kamenom čiju tradiciju Baćinci vrijedno čuvaju. „Osim što je novo i zanimljivo, ovo je za mene jedna vrsta treninga. Ne radim sa spravama u teretani nego bacam kamen, kako su to ljudi prije nas generacijama radili. Zanimljiv mi je i sam odabir kamena, kojeg moram prilagoditi svojoj snazi i ruci. Uživala sam u igri sa svojom ekipom“, prenosi nam Svitlana dojmove na hrvatskom jeziku koji jako dobro govori.
Naučila hrvatski u rekordnom vremenu
Kaže nam da je učila online A1 i A2 razinu pola godine preko Croaticum škole Filozofskog fakulteta u Zagrebu, a kasnije je čitala knjige i novine i na taj način ga nadograđivala. Ipak, kako tvrdi, najbolje se uči razgovorom s drugim pa je to često prakticirala.
A domaćini o ovoj simpatičnoj Ukrajinki imaju samo riječi hvale. Ono što misle o njoj sažela je kapetanica lađarica Baćine Ana Marija Krilić, koja ne krije da je možda malo subjektivna jer je sa Svitlanom razvila prijateljski odnos.
Portal Rogotin i Dubrovački vjesnik (petak – tiskano izdanje) donose zanimljivu priču o mladoj Ukrajinki koju je rat “doveo” u Baćinu!
„Svitlanu sam sretala prije pridruživanja lađarskoj ekipi Baćine na lokalnim trkačkim i trail natjecanjima i već tada u njoj vidjela, osim konkurencije, vedrinu s neizostavnim osmijehom koji se kasnije pokazao njenim zaštitnim znakom. Njezin osmijeh nije skrivao sreću koliko je otkrivao snagu, jer je iza njega nosila vlastite i izazove svoje zemlje. Ono što sam tada vidjela je sportska snaga što je značilo da se mora pridružiti našoj ekipi. Pristala je s entuzijazmom, a i iskustvom veslanja kajaka u svojoj zemlji i od samog početka pokazala da želi dati svoj maksimum za ekipu.
I u toj vrsti priprema je s bolovima zbog ozljede noge dolazila na trening, a tako i izveslala sami maraton. Odlučila se kasnije pozabavit posljedicama. Tu sam vidjela veliki sportski duh i mentalnu snagu. To dokazuje i istrčan maraton za koji mi je dijelila iskustvo i savjete i ohrabrila me da istrčim svoj. S njom je razgovor kvalitetan, iako je tek nedavno i kratkom roku naučila hrvatski. Privilegija ju je imati u ekipi jer je poticaj i drugima, kako u sportskom tako i u životnom smislu, jer je nevjerojatno pozitivna i znatiželjna prema životu, putuje, čita, uči, radi na sebi, ona je podsjetnik da čak i kada ne možemo birati ono što nam se događa, možemo birati kako kroz to prolaziti. Nadam se da će naše prijateljstvo i zajedničko lađarsko iskustvo dugo potrajati i biti ubuduće puno uspješnije. S njom u ekipi vjerujem da možemo puno više“, uvjerena je Ana Marija.
Portal Rogotin i Dubrovački vjesnik (petak – tiskano izdanje) donose zanimljivu priču o mladoj Ukrajinki koju je rat “doveo” u Baćinu!
