Gdje je završi „naš“ plastični otpad i kako se moderna tehnologija koristi u praćenju tog otpada u rijekama, znaju znanstvenici koji sudjeluju u projektu TETHYS4ADRION. Rijeka Neretva suočava se s ozbiljnom ekološkom prijetnjom zbog plastičnog otpada koji pluta njezinim tokom. Kako bi se stalo na kraj ovom problemu, znanstvenici su u svibnju i lipnju 2026. godine, u sklopu spomenutog međunarodnog projekta, primijenili inovativno rješenje – puštanje visokotehnoloških GPS trackera ili odašiljača izravno u riječni tok Neretve.
Riječ je o modernoj inovativnoj tehnologiji digitalnog praćenja kojom se u rijeku puštaju GPS odašiljači kako bi se precizno pratilo i mapiralo kretanje te utvrdile točne rute riječnog plastičnog otpada koji iz Bosne i Hercegovine dolazi u dolinu Neretve te na kraju završava u Jadranskom moru, navodi dr. sc. Pero Tutman, znanstveni savjetnik u trajnom izboru s Instituta za oceanografiju i ribarstvo u Splitu. Na ovaj se način omogućuje preciznije razumijevanje kretanje otpada rijekom, identifikacija mjesta njegovog nakupljanja te učinkovitije planiranje budućih aktivnosti čišćenja i zaštite riječnog i morskog okoliša, javlja Dubrovacki vjesnik.
Prošlo je pet mjeseci otkako je u sklopu međunarodnog projekta TETHYS4ADRION u rijeku Neretvu službeno pušten inovativni sustav GPS odašiljača. Znanstvenici s Instituta za oceanografiju i ribarstvo iz Splita podsjećaju kako su, u suradnji s lokalnim partnerima iz Čapljine i Metkovića, u riječni tok pustili posebne plutajuće spremnike s odašiljačima. Kažu kako ovi uređaji, poznatiji kao sustav „JunkTrack“, imaju zadatak vjerno simulirati kretanje makroplastike i u realnom vremenu pokazati rute kojima otpad putuje prema Jadranskom moru. U puštanju dvaju odašiljača sudjelovali su i učenici Gimnazije Metković te Srednje poljoprivredne i tehničke škole Opuzen.
– S obzirom na to da je iza nas ljetno razdoblje niskog vodostaja, a sada ulazimo u jesen s prvim ozbiljnijim kišama, provjerili smo kakvo je trenutačno stanje na karti i gdje se ti “pametni” ekološki detektivi nalaze – navodi Tutman i odgovara na niz pitanja.
Što su to GPS odašiljači i kako rade?
Korištenje GPS odašiljača za kretanje riječnog otpada ključna je metoda kojom znanstvenici mapiraju rute kretanja plutajućeg otpada rijekama i otkrivaju gdje se plastika najviše nakuplja. Riječ je o malim, plutajućim uređajima, zapravo plastičnim bocama, opremljenim GPS odašiljačima koji služe za praćenje i baterijama dugog vijeka trajanja, oko dvije godine, dizajniranima da oponašaju fizikalna svojstva uobičajenog plastičnog otpada poput PET boca ili plastičnih vrećica. Ovi se uređaji puštaju u rijeke kako bi se prikupljale informacije o putevima i kretanju riječnog otpada, kako unutar rijeka tako i nakon što uđe u more. Njihovo kretanje u realnom se vremenu prati putem specijalizirane web stranice.
Ovaj pristup omogućuje točno praćenje nakupljanja otpada na obalama rijeka i obalnim područjima, identifikaciju izvora onečišćenja i učinkovito planiranje ciljanih aktivnosti čišćenja.
Kako sustav funkcionira u praksi?
GPS uređaji, koji se inače koriste u mobilnim telefonima za određivanje lokacije, postavljaju se u obične plastične boce kako bi prirodno plutali riječnim tokom. Na taj se način simulira kretanje otpada, odnosno uređaji plutaju na način kao i pravi otpad. GPS moduli unutar odašiljača, u redovitim vremenskim intervalima, odašilju signale koristeći mobilne mreže niske potrošnje. Na taj se način omogućuje precizno pozicioniranje, čime se stvara digitalna mapa kretanja jer znanstvenici na računalima primaju koordinatne točke i u realnom vremenu iscrtavaju rute kretanja otpada. Prikupljene rute koriste se za računalne modele koji predviđaju koliko brzo otpad stiže od izvora u unutrašnjosti pa sve do mora i oceana.
Zašto je važno pratiti kretanje plutajućeg otpada?
Monitoring riječnog otpada na Neretvi pokazao je da najveći dio zagađenja čine razni plastični predmeti, boce, i slično. Puštanjem ovih „pametnih“ sondi, stručnjaci rješavaju nekoliko ključnih ekoloških zagonetki: otkrivanje mjesta zadržavanja i nakupljanja – odašiljači precizno lociraju mjesta gdje se otpad najviše zadržava – bilo da su to riječni zavoji, ade, gušće raslinje ili područja oko mostova. Nadalje, omogućuju razumijevanje dinamike rijeke budući da prikupljeni podaci otkrivaju kako promjene vodostaja i sezonske kišne epizode utječu na ubrzanje i širenje plastike prema moru. Prikupljanjem ovih podataka omogućit će se efikasnije provođenje akcija čišćenja, jer umjesto nasumičnog traženja, ekološke udruge i komunalne službe sada dobivaju preciznije podatke o mjestima nakupljanja otpada.
Slike: Izor
Više na Dubrovacki vjesnik
