Anamarija Krilić, kapetanica lađarica Baćine, istrčala je Ljubljanski maraton, najveći i najpoznatiji cestovni trkački događaj u regiji, a ove godine se radilo o jubilarnom 30. izdanju! U kategorijama 10 km, polumaraton (21 km) i maraton (42 km) sudjelovalo je 22 509 trkača iz 84 zemlje, od čega 4 910 maratonaca. Anamarija nam je prenijela svoja iskustva nakon završetka ovog zahtjevnog maratona:
„Iako iza sebe imam preko 20 polumaratona, ohrabrena jednim istrčanim maratonom ove godine, odlučila sam se baš za Ljubljanski zbog savršenog spoja još jednog sportskog izazova, blizine i odlične atmosfere za koju sam čula od drugih.
Htjela sam ponovno doživjeti osjećaj postignuća i pomicanja vlastitih granica, ali ovaj put s više iskustva i većom vjerom u sebe. Za maraton se ne odlučuje preko noći, a s odlukom dođu višemjesečne pripreme, disciplina, odricanje, ustrajnost i fokus na zadani cilj da se postigne najbolji mogući rezultat. Na tom putu bude i dobrih i loših trenutaka, ali bez obzira na tjelesnu bol i mentalne prepreke, isplati se boriti za zadovoljstvo na stazi kada nadmašiš samog sebe. Sve je samo test vlastitih mogućnosti i koliko stvarno želiš to što želiš.
Na ovom maratonu je, uz odličnu organizaciju, bila i nevjerojatna podrška publike koja je cijelom stazom bila prisutna, kao da je cijeli grad izašao na ulice i bodrio nas, to je ono što ću posebno pamtiti i što mi je bio ogroman poticaj i kad mi je bilo teško. Poseban je doživljaj i zajedništvo, iako svatko trči svoju utrku, svi dijele isti izazov pa sam većinu utrke bila uz trkača iz Splita koji mi se pridružio vidjevši moju majicu Udruge lađara Baćina i koji dolazi godinama na naš Ploče trail. Svo vrijeme smo razgovarali i dijelili iskustva i savjete. Podrška su mi bili i momak i kćer koja je na 40. km trčala uz mene uz riječi ohrabrenja i ponosa, iako se tada činilo da bolne noge neće izdržati, dala sam zadnje atome snage za još 2 km.
Energija među trkačima, volonterima i publikom je bila nevjerojatna i kao da je mojih 3 h i 55 min koliko mi je trebalo za istrčati prošlo puno brže. To bilo za 230. mjesto od 914. žena. Iako inače slušam glazbu ili podcaste dok trčim, sada to nisam htjela kako bi osjetila atmosferu.
Bez obzira na sumnje, mentalne i tjelesne prepreke, ništa nije usporedivo s trenutkom prolaska kroz cilj, taj trenutak je velika nagrada i osjećaj ponosa koji je teško opisati riječima. Maraton je iskustvo koje te promijeni. Naučiš slušati svoje tijelo, suočiti se s vlastitim granicama i spoznaš da možeš više nego što misliš. Iako se ostvari osobna pobjeda i uspjeh, u mislima već planiraš novu utrku jer kako se kaže: bol je prolazan, uspjeh je vječan“.
