Sve ove ljude, koji će sjediti u hrvatskom Saboru, uzeli smo iz života, a sada ih vraćamo životu kao plod, ali i kao-sjeme!
Moramo znati da nam je tijelo dano na poklon, a duhovnost i odgovornost je naš zadatak. Tijelo je prisutno i ostvareno jednom zauvijek, a duhovnost je postavljena naprijed, kao nešto što treba dostignuti i ostvariti. Tijelo je dar, a duhovnost vlastito djelo. Nismo stvoreni, nego se stvaramo. Duhovno i odgovorno živjeti, znači neprestalno se boriti. Duhovnost je vješta utrka i utakmica sa samim sobom. Potrebna je neprestalna vježba da održimo svoju spremu, inače, postajemo nesposobni za nastup. Uvijek smo učitelji i učenici. Stalno na ispitu i na optuženičkoj klupi. U isti čas krivci, branitelji i tužitelji. Izričemo osude, kazne i nagrade. Sad smo zadovoljni sa sobom, sad pokopavamo sebe zbog nevrijednosti i nevaljanosti. Umiremo i rađamo se. Duhovnost je zgrada, koja se neprestalno zida i ruši. Ona je njiva, koju stalno valja orati. Slični smo podzemnoj rijeci, koja sad ponire, sad izvire i nalik smo rijeci, koja se razlije preko korita, a za malo presuši. Mi smo plima i oseka. Ništa nije gotovo jednom zauvijek, sve treba iznova, za svaki pojedini slučaj dizati na noge. Naše duhovne sile nisu vojska, koja svrstana uvijek u istom broju čeka na poziv, nego za svaku konkretnu potrebu, treba nanovo svirati „zbor“ i izvršiti prikladna postrojenja. Svijeća smo, koja se pali i gasi i kuća što se zida i ruši. Duhovnost je sama sebi veliko zaposlenje. Ništa nije besplatno, sve valja zaraditi i otkupiti. Bez carine i poreza nema duhovnosti.
Lako je živjeti tjelesno, a teško duhovno. Nagoni su jeftini, a odlike i vrline vrlo skupe. Tamo se živi na kratko i plitko, a ovdje na duboko i na široko. Tijelo je nužnost uzroka i posljedica, a duhovni život borba motiva, računa. ciljeva i vrednota. Ono je događanje s veoma skučenim, a ovo s neograničenim brojem različitih mogućnosti. Tijelo je željezni lanac, a duhovnost SLOBODA. Sloboda je teška i skupa. Ona je složen problem. K njoj ne vode ravni i određeni putevi, već labirinti, koje valja prokrstariti, i staze, koje moramo nanovo utirati.
Što više slobode u nama, to manje izvan nas, jer smo prisiljeni na zakraćivanje i na nedopuštanje. Radi postavljenog cilja treba sebi puno toga uskratiti i oduzimati. Nije lako živjeti po načelima. Ona traže žrtve, jer treba i žrtvovanje trenutaka za budućnost, danas za sutra.
Smjer se plaća vrludanjem, jer su računi složeni, a pogledi dalekog dometa. Tko duhovno živi, živi za budućnost. To nije kruhoborstvo ni nadničarstvo, već rad za koji treba dugo čekati, dok bude naplaćen. To je neugodna štednja, za ugodne kamate i težak posao za radostan uspjeh i odmor. Voćku treba gnojiti da bi donijela slasne plodove. Duhovno ne poznaje „konjunkturu“, ono prelazi preko onoga, što jest, da bi uvjetovalo ono što treba biti. Ovdje treba šutjeti, ako hoćemo govoriti. Puno toga treba progutati, valja zatvoriti oko i uho, da bismo bolje čuli i vidjeli. To dizanje samog sebe na uzdi, to meditiranje, kombiniranje i rasčlanjivanje predstavlja napor, za koji treba smoći snage i volje.
Teška je duhovnost sa svim svojim svojstvima i odlikama, jer pritišće glava i srce. Pamet je tako divna i korisna, ali je za svoga posjednika velika muka. Nezahvalno je sve vidjeti i znati, svemu gledati pravo lice bez maske. Vidjeti bit stvari, a snositi nasilnost, trenutačnost i prolaznost, neugodna je žrtva i patnja. U NAPRIJED VIDJETI I ČEKATI DOK SVI VIDE , nagrada je, ali i kazna u isto vrijeme. Bolno je imati rješenje i viziju, a strpljivo čekati nenadarene rješavatelje , dok dođu do istoga rezultata. Ništa nema besplatno, svaki višak znanja i gledanja, treba vratiti i platiti vlastitim stradanjem. Istina je ljubomorna na svoje otkrivanje, tko skida pred njom zastore i kulise, okrvarit će ruke. Što smo duhovno viši, to smo sebi odgovorniji i obvezniji. Tko zna puno, valja i vratiti puno. Tko kaže, mora biti spreman i čuti. A, tek srce! Što više spoznaja, to više i osjećaja. Srce je najveći od svih poreza. Teško mekanome srcu, pokraj toliko tvrdih! Čuvstvima stvaramo, ali njima i izgaramo. Teško je biti upregnut u stvaralački duh, jer nema težih kola od ovih. Umjetnici su seizmografi, oni su dioničari opće boli. Osjetljiva duša je glazbalo, na kojem se izmjenjuju sve melodije zbivanja. Višak doživljavanja treba nadoknaditi potresima i uznemirenjima. TEŠKO JE BITI ČOVJEK!
Što smo elitniji u čovještvu, to smo više na udaru ološa. Na čovjeka, upravo, juriša nečovjek i podčovjek. Na najeftinijega navaljuju najprostiji. Love ga na njegovoj najeftinijoj točki. U ime duhovnosti trebamo oprostiti nepravde, u ime duhovnosti trebamo oprostiti gluposti, u ime duhovnosti trebamo podnositi nepravde. TEŠKO ETICI S MATEMATIKOM I POLITIKOM! Jao poštenom, pokraj toliko nepoštenih. Od duhovnosti se traži finoća, traži se obrazivost, od njega se zahtjeva svestrano razumijevanje. Na njemu je da izbriše i zaboravi. I u bibliji piše:“Ako Gospodine budemo gledali na bezakonja, tko će ostati. “
Tko će održati riječ, ako neće duhovan čovjek, tko će ostati vjeran i dosljedan, TKO ĆE SE BORITI ZA IDEALE U SVOM NARODU, ako ih napusti produhovljen čovjek. Ovo je veliki razgovor sa samim sobom. Ima u životu stvari za koje čovjek treba biti u stanju i život dati. Ako to nije u stanju, nije dostojan čovjeka!
Novoizabranim predstavnicima ovog napaćenog naroda, velika je čast i obaveza:ČASNO I ODGOVORNO SLUŽITI OVOME NARODU za svoje osobno i opće dobro, , misleći na onaj viši, plemenitiji, pravi čovječniji odnos, na onu iskrenu i dragovoljnu odanost, vjernost i suglasje, osnovano na poštovanju i na međusobnoj ljubavi!
Dr. Filip Šalinović