Ploče, jedan od najmlađih gradova na Mediteranu, imao je odlučujuću ulogu u najvažnijim događanjima posljednjih desetljeća na Južnom Jadranu. Tijekom Drugoga svjetskog rata, potrebe za boksitom, o čemu je ovisio njemački program zračnog oružja, Treći Reich je pokušavao osigurati preko luke Ploče, o čemu svjedoči ratni plan „Ploče projekt“ kojega je u rimskoj palači Venecija s Mussolinijem razmatrao von Ribbentrop, njemački ministar vanjskih poslova.
Pedesetak godina poslije, u veličanstvenoj akciji „Zelena tabla-Mala Bara“ u Pločama je osvojena prva neprijateljska vojarna u Domovinskome ratu, u gradu je osnovana prva ratna luka i prva postrojba mornaričko-desantnog pješaštva, u gradskom akvatoriju odigrala se prva pomorska bitka u Domovinskom ratu i blagoslovljena je prva vojarna u Hrvatskoj. Ploče će po još jednom datumu ući u hrvatsku povijest. Naime, 18. listopada 1989., na blagdan svetoga Luke, u tome je gradu, koji se u to vrijeme zvao Kardeljevo, osnovan prvi Općinski odbor HDZ-a u Hrvatskoj. Povijesnom skupu nazočila su petorica Pločana: Velibor Kikerec, Luka Šiljeg, Vedran Sršen, Joško Damić i Filip Šalinović, te gosti iz Zagreba i Metkovića: Josip Manolić, Perica Jurić i Luka Bebić. Prvi predsjednik prvog hrvatskog HDZ-a bio je Velibor Kikerec, dopredsjednik Vedran Sršen, a tajnik Filip Šalinović, dr. med. dent. kasnije zastupnik u prvom sazivu Hrvatskoga sabora s kojim smo, tim povodom, obavili razgovor.
Kakva je bila politička situacija u gradu u to vrijeme?
Katastrofalna, antihrvatska, antinarodna i antibožja. Svoju slobodarsku misao dobili smo na samom izvoru života, od djevice i mučenice majke, što smo kao smisao i uvjerenje, znajući da nikada sluge ne stvaraju povijest, nosili cijeli svoj život. Slobodarska nepokorenost, pored obitelji, kod mene je izgrađivana i nadopunjavana u Isusovačkoj gimnaziji u Dubrovniku i na zagrebačkome Sveučilištu. Bilo je očito zatiranje hrvatske nacionalne misli, kulture i politike, a snažna komunistička indoktrinacija posebno je bila evidentna u ovome gradu, kojemu su i samo ime promijenili. Pratili smo pluralistička događanja u svijetu, posebno u Sovjetskom Savezu, kao i pad Berlinskoga zida. Probudio se u nama snažan osjećaj za stvaranje slobodne i samostalne hrvatske države.
Kojim motivima ste se vodili prilikom osnivanja HDZ-a?
Trebalo je obraniti ime, jezik, baštinu i ponos. Trebalo je na sva usta reći da smo samosvojno bilo europske kulture, da smo baštinici svih nacionalnih vrijednosti, da smo žila kucavica Sredozemlja, svoj kamen i svoj pašnjak. Trebalo je ponovno u topografsku kartu srca upisati zabranjeni povijesni luk. Te su nas ideje prožimale i poticale na okupljanje. Postoje ideali za koje su pravi rodoljubi spremni dati život. Bili smo svjesni da živimo u pogrešno sastavljenoj skupini naroda čiji povijesni ciljevi nikada nisu bili isti, pa su trvenja među nama bila neminovnost. Nikada Hrvatski državni sabor nije verificirao odluku o ulasku u tu zajednicu naroda. Posebno su u tim dvjema Jugoslavijama proskribirani Hrvati i Albanci. Bili smo država s najviše političkih zatvorenika na svijetu, u kojoj se nisu zatvarali oni s krimenom nego oni pogodni za kažnjavanje. Verbalnim deliktom punjene su kaznionice, sustavno smo kao narod politički, kulturno i gospodarski bili marginalizirani. Povijesna je činjenica da je nekoliko stotina tisuća ljudi bilo likvidirano od naših „osloboditelja“ i „usrećitelja“.
Kakve su bile reakcije na osnivanje stranke?
Redom neprimjerene i na najnižem civilizacijskom nivou. Sve strukture vlasti su se ogradile od nas. Bili smo pozivani na informativne razgovore i na Prekršajni sud. A mediji su nas potpuno ignorirali, niti jedan dnevni list nije o tome pisao, usudila se jedino Nedjeljna Dalmacija, koja se zbog toga našla na udaru beogradske Politike.
Koji su bili prvi koraci HDZ-a?
Pokrenuli smo inicijativu da se gradu vrati ime Ploče, da se Srednjoškolski centar nazove po fra Andriji Kačiću Miošiću, da škola u Staševici dobije ime fra Ante Gnječa, da konačno započne izgradnja crkve, jer smo u to vrijeme bili jedini grad u državi bez Božjega hrama. Nakon početka Domovinskoga rata potpuno smo se posvetili obrani Domovine i organiziranju dragovoljačkih postrojbi.
Kako u budućnosti vidite HDZ i Hrvatsku?
Bez događanja promjena u čovjeku, bez obraćenja pojedinaca, bez pročišćenja naših međusobnih odnosa, bez samopoštovanja i poštovanja, bez stvaranja moralne svijesti, nikakva se bitna promjena u Hrvatskoj ne može dogoditi. Zar će nam inozemni krediti, kapital i velike kompanije nadoknaditi ono što nemamo: puninu života. Dostići ćemo ekonomski razvoj, ali je pitanje hoćemo li dostići razinu ljudskog duha? A to se ne mijenja izvana, nego se događa ili ne događa u čovjeku. Jedan od najvećih izazova koji su pred Hrvatskom je kako cijeniti čovjeka i njegov rad. Mnogi ne shvaćaju da socijalno ne predodređuje ljudsko i moralo, nego da ljudsko i moralo predodređuje socijalno. Ako se stari čovjek komunizma ne promijeni, neće se promijeniti ništa. Devedesete su sa slobodama donijele sputanog i manipuliranog čovjeka, s osakaćenom moralnom sviješću, nenaučenog na odgovornost. Institucije sustava nikada nisu doživjele temeljite reforme. U njima je ostao stari duh i stari mentalitet. Hrvatska ne može napredovati ako ne stekne samopoštovanje na svim poljima: u znanosti, kulturi, obrazovanju, agraru, medijima i državnim ustanovama. Jedan od naših najvećih izazova su mladi ljudi, bez samopouzdanja i inicijative, kojima treba osigurati uvjete za razvoj njihovih potencijala i talenata. HDZ je ponovno, kao i one 1989. godine dobila zadatak da našu dragu Domovinu uzdigne na razinu slobodnog izgrađivanja i prepoznavanja u vremenu povijesnog zbivanja.
Preminula dvojica od petorice osnivača prvog HDZ-a
Od petorice osnivača prvog hrvatskog HDZ-a, dvojica više nisu među živima. Velibor Kikerec, dipl. iur., bio je prvi tajnik Hrvatskog sabora, od studenoga 1991. general bojnik. Bio je predsjednik Hrvatskog časničkog zbora i pomoćnik ministra obrane. Preminuo je 2006. godine. Luka Šiljeg, profesor književnosti, bio je prvi dožupan Dubrovačko-neretvanske županije (tu je funkciju obnašala i njegova kćer, sada pomoćnica ministra regionalnog razvoja, Marija Vučković) i povjerenik Vlade RH nakon raspuštanja Županijske skupštine 1998. Preminuo je 2003. godine. Vedran Sršen, dipl. oec. bio je zastupnik u drugom sazivu Hrvatskoga sabora. Kasnije je bio član Uprave Neretvanske gospodarske banke, a danas je u mirovini. Joško Damić bio je prvi gradonačelnik Ploča, a tu je dužnost obavljao u dva mandata (1993.-2001.), te županijski vijećnik HDZ-a. Danas radi kao službenik u sustavu Luke Ploče i Lučke uprave Ploče.