Šezdeset ljeta, šezdeset zima,
toliko ljubavi u srcu ima.
Iz malog mista, s Neretve plave,
ponili ljubav i snove prave.
U Rogotinu, kraj mora i rijeke,
započele priče za godine daleke.
Dvoje mladih, a srce im zna,
da skupa će biti kroz sva vrimena.
Na jezeru Vlaška, uz vodu i tišinu,
Sagradili kuću, svoju uspomenu.
Svojim ste rukama, uz trud i ljubav,
Stvorili svoj dom, najlipši dar.
Kamen po kamen, dan za danom,
Sve ste gradioi srcem i planom.
I svaki je kuta te kuće zna’,
koliko ljubavi u vama ima.
Iako već sama pjesma govori puno, potrebno je nadodati još malo o ovoj velikoj godišnjici braka i početku ljubavi Ivana i Vesele Blažević iz Rogotina.
Jednostavno je, ističu.
Ivan je Veselu vidio na prozoru i tako je započela njihova ljubav… No, ona je bila, kako se u narodu kaže „ispod godina“ pa je ipak njezin otac Ante Šunjić Šćevo morao potpisati dozvolu.
Vjenčali su se 15. listopada 1966. godine, a ove nedjelje u restoranu Ane i ja proslavili su 60. godišnjicu braka sa svojom obitelji.
Krenuli su od nule
Ivan je najstarije dijete u obitelji. Otac mu je preminuo 1964. pa je morao brinuti o obitelji (brat, dvije sestre i majka). Stekao je zanat za brodograditelja, potom se sam školovao i završio višu ekonomsku u Splitu. Radio je u Kartonplastu, kasnije je bio i porezni inspektor. Rođen je 27. lipnja 1941.
Vesela je svoj radni vijek provela u Kartonplastu. Rođena je 24. prosinca 1948. godine kao treće od četvero djece (dvije sestre i brat). Polako i strpljivo podizali su svoju obitelj. U teškim uvjetima sagradili su kuću u rogotinskim Potkućetinama dok još ondje nije bilo ceste.
U mirovini su se posvetili obrađivanju i uzgoju maslina, vinove loze i smokava. Iako su u posljednje vrijeme morali smanjiti svoju posvećenost poljoprivrednim poslovima zbog Ivanovih problema sa sluhom i vidom te Veseline operacije kuka, glasno, čvrsto i jasno ističu: „Ne damo se mi još!“ Ponosni su na sve što su zajedno stekli, ali se najviše ponose svojom obitelji.
Imaju troje djece (Milan, Denis i Vanda), osmero unučadi (Marin, Barbara, Nora, Rina, Ella, Roko, Meri i Ivan) i petero praunučadi (Gabi, Andrea, Niko, Loreta i Marino).
Nemaju poseban recept za ljubav i dugovječan brak, ali naglašavaju da su obvezni sastojci kompromis, tolerancija, uvažavanje i ljubav. I u svemu – zdravlju i bolesti, veselju i tuzi – biti jedno uz drugo i jedno za drugo.
