Početkom devedesetih jedan tadašnji pločanski političar htio je skupljati potpise za osnutak rodilišta u Pločama. Srećom od te zamisli je brzo odustao. Povijest se ponavlja. Ovih dana pokreće se inicijativa za izgradnju tzv. mini bolnice u našem gradu.
Moram odmah kazati. Nisam pristaša takve megalomanske zamisli i protivim se bilo kakvoj akciji za realizaciju bilo kojeg projekta u tom smjeru. Zagovornici ideje uvjeravaju me da zgradu, imamo. Samo treba nabaviti aparaturu i dovesti liječnike. Nisu samo rekli odakle? A zapravo zgradu i nemamo. Ona je dio državne imovine, preciznije Ministarstva obrane i čisto sumnjam da bi je ono prepustilo tek tako, a kad bi se to i dogodilo, zgradu treba temeljito preuzrediti. Tko bi bio osnivač bolnice? Bolnice u Dubrovniku je osnivač Dubrovačko neretvanska županija. Tko bi financirao opremanje, odakle bismo doveli liječnike, medicinske sestre i ostalo stručno osoblje? Tko bi liječnicima i drugom bolničkom osoblju davao plaću? Hoće li liječnici specijalisti biti podstanari? Bezbroj pitanja, a ni jedan odgovor!
Zadnjih nekoliko godina izrađivao sam u Gradakoj upravi rješenja za naknadu za novorođeno dijete. Naknada je iznosila 1.500,00, a sada roditelji za svako novorođeno dijete dobiju mizernih 750,00 kuna. Ali o tomu nekom drugom prilikom. Kroz rad zapazio sam dvije pojave. Prva je da se iz godine u godinu broj novorođene djece smanjuje te da je taj broj između sedamdesetak i devedeset godišnje. Ako se ovaj trend nastavi škole u Staševici i Kominu će za koju godinu zatvoriti vrata. I drugo, djeca se rađaju u Dubrovniku i Splitu, a u Metkoviću godišnje se rodi jedva 10% od ukupnog broja djeca s područja Grada Ploča. Nema nikva razloga da i rodilje iz Metkovića i Opuzena kao i iz ostalih mjesta u dolini Neretve također ne rađaju u Dubrovniku i Splitu. U tom slučaju bismo mogli zatvoriti rodilište u Metkoviću što bi značajno smanjilo troškove Ministarstva zdravstva i u svakom slučaju kvaliteta pružene usluge bi se podignula na višu razinu. Međutim, svjestan sam odnosa snaga te znadem da bi ovaj prijedlog i kad bi došao i s kompetetnog mjesta, bio odmah odbačen.
Nisam provjeravao je li bivši načelnik Općine Neum opet izabran na istu funkciju. Pitate se zašto je to bitno za ovu temu? Pa jednostavno zato jer je on bio jedini ginekolog u Metkoviću. Na koji način i kako je mogao funkcionirati zapitajte se sami?!
Bolnice mjesecima ne plaćaju veledrogerijama lijekove. Dugovi se gomilaju. A mi bolnice imamo iza „svakog kantuna“. Zamislite da imamo bolnice u Pločama i Kominu. A zdravstvene ustanove ovog tipa djeluju u Varaždinu i Čakovcu, poprilici na istoj udaljenosti na kojoj su Komin i Ploče. Petnaestak kilometara, ne više, ako ne i manje.
U JNA je postojala služba koja je razmatrala razne mogućnosti razbijanja Jugoslavije, a jedna od solucija je bio i rat. U tom slučaju trebalo je osnovati zdravstvenu ustanovu koja će zbrinjavati ranjenike. I tako u maloj selendrici s Tromeđe izgradiše bolnicu koju nakon oslobođenja naši obnoviše, dodatno opremiše te joj dadoše ime „Hrvatski ponos“. Ništa zato što je Knin udaljen od Šibenika 55 km, što su mu u blizini bolnice u Zadru i Gospiću, a do Zagreba stignete učas. Međutim, i pored moderne opreme i liječnika, pofalilo je pacijenata. Netko se dosjetio jadu, uz Zabok, proglasiše bolnicu u Kninu veteranskom bolnicom u koju će na liječenje dolaziti hrvatski branitelji iz jednog dijela Hrvatske. Drugi će ići u Zabok. A hrvatski branitelji nisu zaslužili ni Knin ni Zabok. Veteranskim bolnicama treba proglasiti najbolje kliničke bolnice u nas. Braniteljima treba omogučiti da se liječe po najvišim standardima koje hrvatsko zdravstvo može u ovom trenutku pružiti, a to je ništa ispod Kliničkog bolničkog centra „Zagreb“ (Rebro), još nekih zagrebačkih bolnica kao i bolnica u Splitu, Rijeci i Osijeku.
Hrvatske zdravstvene ustanove, napose bolnice koje sam naveo pružaju pacijentima vrhunsku zdravstvenu uslugu, o čemu sam se, nažalost, i sam imao prilike uvjeriti. Međutim, stare boljke našeg zdravstva, kao što je primjerice lista čekanja proizlaze, između ostalog iz razloga prevelikog broja bolnica. Iako se ova tvrdnja čini kontradiktornom, nesporna je činjenica da pacijenti izbjegavaju male bolnice te se nastoje domoći što je moguće bolje i poznatije bolnice kao što su već navedene one u Zagrebu, Rijeci, Splitu i Osijeku. Koncetracijom skupih uređaja i stručnog zdravstvenog i znanstvenog osoblja iskoristivost bi se značajno povećala, liste bi se skratile na razumnu mjeru. Neke bolnice bi svakako trebalo ukinuti, a ne samo bolnice. Rodilišta u Metkoviću i Sinju primjerice, a opet, i ne samo njih.
Izgradnja bolnice u Pločama, pa bila ona, kako se navodi i mini, treba ostati pusta želja pojedinaca. A sve da se od Splita do Dubrovnika bolnica i gradi ne bi bila u Pločama, već moguće u Makarskoj, ili najvjerojatnije, pogađate – u Metkoviću!
Piše: Neven Vicić