„O ovome se do sada nije pričalo, a ja ću iznijeti istinu o akciji i konačnom oslobođenju grada Ploča“, rekao nam je Mladen Milošević Braco, zapovjednik Lučke garde, postrojbe koja je sudjelovala u akciji „Zelena tabla – Mala Bara“, u kojoj je 14. rujna 1991. godine u Pločama osvojena prva neprijateljska vojarna u Domovinskome ratu. Upravo se obilježava 35 godišnjica te veličanstvene akcije, ali Milošević se ne slaže s načinom proslave.
„Lučka garda je osnovana u siječnju 1991. godine sa sjedištem u Luci Ploče uz otvorenu potporu direktora Ivana Pavlovića. Do izvođenja akcije „Zelena tabla“ izvršeno je više značajnih akcija (kontrola vojnih lica, pete kolone, postavljanje zapreke (sajle) na ulaz u luku Ploče, akcija „Barut“, „Zbrojovka“ i druge, a posebno se pripremala akcija za preuzimanje oružja teritorijalne obrane Ploča, Metkovića, Makarske i Vrgorca u Malim Barama. Budući nas je bilo samo 21,bili smo svjesni da za odnošenje oružja iz Malih Bara treba mnogo veći broj vojnika i sredstava nego što smo imali, te potpora Vlade RH i ostalih čimbenika za uspješno izvršenje akcije, jer u to vrijeme bili smo zatočenici Jugoslavije. Luka Ploče je već imala status slobodne zone jer smo sami oteli luku iz ralja Jugoslavije i postavili svoga direktora, te se smjestili u luku kao svoju bazu. Budući je direktor Pavlović dobro kotirao u Vladi RH, dobio je zadatak da im prenese naše mogućnosti preuzimanja oružja iz Malih Bara, kao što je bilo s akcijama „Zbrojovka“, „Barut“ i „Pšenica“. Pavlović je dobio suglasnost hrvatske Vlade, koja je dala ovlast Ivi Jeliću, zapovjedniku 4. brigade da odredi zapovjedni kadar u izvođenju akcije“, govori Milošević i dodaje kako se po dolasku novog zapovjedništva, (Petar Šimac, Matko Raos, Goran Kovačević) donosi odluka da se oduzimanje oružja iz Malih Bara proširi na zauzimanje ratnih brodova, Tatinje i vojarne, te da su određena i imena budućih zarobljenih brodova (Vukovar, Kijevo i dr).
„Naš već pripremljeni plan zauzimanja Malih Bara se mijenja i dobivamo novi sektor djelovanja, a kompletnu akciju vodi novo zapovjedništvo, o čemu bi mogli štošta reći, ali to sada nije tema. Nijedna izvedena akcija u luci Ploče nije izvedena bez znanja i suglasnosti direktora Pavlovića, koji je sve akcije prethodno dogovarao sa Vladom RH, ali i bez Lučke garde koja je bila jedina vojna sila u luci Ploče. Novo zapovjedništvo donosi odluku da napad na Tatinju, Sidrište i vojarnu započinje 13/14. rujna od 19,00 do 04,00 idućeg dana. Poradi nedolaska ekipe iz Metkovića, akcija se odgađa za idući dan,14/15 rujna.
Tijekom operacije „Zelena tabla“, jer netko je zaboravio ukloniti jedinu VHS antenu na vojarni, dolaze ratni brodovi JRM sa Visa i gađaju naše bunkere na obali 3. i 5. koji su čuvali zapreke da ne izađu ratni brodovi JRM iz ratne luke, a avioni bombardiraju Male Bare. Svi naši brodovi brzo se vraćaju na obalu, u sigurnost, samo zapovjedni brod plovna dizalica Birina zaostaje zbog premale brzine. Male Bare su osvojene i naoružanje se ukrcava u oko 30 kamiona Jadrantransa i Oriolika, a veći dio naoružanja ostaje u Malim Barama. Sva oruđa iz skladišta odnijeli su naši kamioni, a za pločanski PZO su ostala 2 flaka i jedan browing.
15 članova Lučke garde i dio ZNG koji su napadali Tatinju ostaju odsječeni na drugoj strani luke i naređujem im da okolnim putem preko brda dođu u Ploče pješice, jer su brodovi JRM kontrolirali ulaz u luku Ploče. Do 04,00 sve postrojbe napada, a neke i ranije, napuštaju bojišnicu, Metkovci u Metković, Splićani u Split, zajedno sa zapovjedništvom. Tatinja, Sidrište, Male Bare i vojarna ostaju bez nadzora domaćih snaga. Policija Ploče povlači se u tunel Dračevac, a ZNG u skladište potkop Dračevac. Jedina obrambena snaga u tom momentu je 6 članova Lučke garde sa svojim zapovjednikom koji na obali očekuju povratak 14 svojih članova,i to bez oruđa za borbu protiv brodova i aviona. Nakon dolaska naših ljudi zajedno ulazimo u Dračevac i zauzimamo skladište kave jer je bilo indicija o krađi“, kaže Milošević i nastvalja:
„Tek što smo se smjestili u skladište, nakon dva dana nespavanja, dolazi informacija da treba zaustaviti desant JNA na luku Ploče, gdje smo mi već ranije izgradili bunkere, cca 50 komada što znatno premašuje broj članova Lučke garde. Pri izlasku iz Dračevca a prema zoni desanta, zatražio sam pomoć policije i ZNG, ali na područje desanta stiže samo Lučka garda. Nakon nekog vremena smo saznali da desanta neće biti, vraćamo se u grad i dobivamo informaciju o pljački oružja iz Malih Bara. Naređujem zapovjednicima policije i ZNG da zajedno sa nama zaposjednemo sve izlaze iz grada kako bi spriječili pljačkaše, a oružje iz Malih Bara spremamo u Dračevac. I dalje nemamo oruđa za obranu.
Istovremeno u Tatinju ulaze dva JRM broda i miniraju svaku podvodnu minu i povezuju ih trenutnim kabelom, što bi u momentu aktiviranja imalo snagu 5 kilotona TNT-a. Krizni štab Grada Ploča dogovara sa zapovjednikom JRM brodova Ćivićem u Domu JNA nenapadanje obitelji jugo oficira, te da karirane uniforme ne smiju ulaziti u vojarnu i da se policija postavi na sve ulaze u vojarnu, kako bi to spriječila, što je i učinjeno“.
Milošević ističe kako se Lučka garda naoružava streljačkim naoružanjem i postaje satnija buduće mornaričke pješadije za prvu hrvatsku ratnu luku Ploče. U međuvremenu mu, kako tvrdi, pristupa policijski inspektor i informira ga da je brdo iznad vojarne puno PZO topova 40 mm.
„Odmah odlazimo pregledati topove. Nakon što smo se uvjerili da je to istina, nazvao sam zapovjednika PZO Ploče da dođe preuzeti topove, da ih osposobi za paljbu i postavi oko grada. Dopremio sam sredstva iz luke Ploče za transport topova i uz pomoć nekolicine članova PZO Ploče odveli smo topove, ali i one od 20 mm za koje nismo znali da postoje, u skladište luke Ploče. Ispostavilo se da svi topovi nemaju udarne igle.
Oko 23,00 završen je transport topova u luku Ploče, o čemu sam informirao zapovjednika HRM-a Svetu Leticu i Mira Lozinu. Informirao sam ih i o postavljanju topova oko grada Ploča i miniranju kontaktnim minama ulaza u luku, da ne mogu prolaziti brodovi JRM u lučki akvatorij. Za to vrijeme, tijekom noći, nekolicina članova Lučke garde bijelom bojom boja rintable na kojima piše da je ulaz u luku miniran, te ih postavlja uz obalu da ih mogu pročitati i sa JRM brodova. Zapovjednik HRM-a, čim je doznao za spomenutu akciju s topovima i minama, zove admirala JRM Bocinova i izvješćuje ga o nemogućnosti ulaska JRM brodova u akvatorij luke. Postavljanje topova oko grada i miniranje ulaza u luku Ploče kontaktnim minama je bila čista prijevara, topovi su bili bez udarnih igala, a mine nismo imali čime postaviti. Nakon objave Letice o blokiranju grada i luke od strane Hrvatske vojske, ni čizma ni brod JRM i JNA nisu više ušli u grad Ploče, a ostatci vojnika JNA sa zapovjednikom Jovanovom napuštaju Ploče uz pomoć nekih čudnih ljudi“.
Milošević također ističe kako, unatoč obećanjima, nitko od stručnjaka za razminiranje iz Splita i Dubrovnika, nije došao razminirati Tatinju, to su učinili članovi Lučke garde, čime je, tvrdi, spriječena velika kataklizma.
„Po naredbi Svete Letice, Lučka garda preuzima ratnu luku Ploče i osniva zapovjedništvo prve hrvatske ratne luke sa zapovjednikom Frankovićem i dozapovjednikom za sigurnost, mojom malenkošću. Tim činom grad i JRM ratna luka su konačno zauvijek oslobođeni i postali su prva slobodna teritorija u RH sa svojom vojskom na granicama grada i Neretve te prvom ratnom lukom“, zaključio je Milošević.
