„Obratite se jer se približilo kraljevstvo nebesko“. (Mt.4.17). Prve su to riječi iz Isusove prve propovijedi izrečene u Galileji poganskoj, narod što je sjedio u tami svjetlost vidje veliku, onima što mrki kraj smrti obitavahu, svjetlost jarka osvanu. (Mt.4.16).
Došao je konačno dugo očekivani trenutak stvaranja novog čovjeka, po naumu Bogočovjeka Isusa Krista, koji traži nove ljude. Zato i poziva: Obratite se! Tko taj poziv u čijem srcu ima ljubavi i vjere, može ne čuti, prezreti i ne poslušati?
Kad slušajući prijatelje pokušavaš shvatiti što ti žele reći, a ne u njima tražiti potvrdu nekih svojih misli. Blizu je kraljestvo nebesko, upozorava Isus. Izgleda kao da je govori gluhima. Oni su ponajčešće očekivano Božje kraljestvo zamišljali kao ovozemaljsko carstvo, koje će ostvariti Mesija davno obećani. Isus im svojim naučavanjem i djelima pokušava razbiti te lažne nade. Kraljevstvo Božje nije neka politička tvorevina ili neko novo društveno uređenje.
Novi je to način mišljenja i života. Traži se novo duhovno srce. Nije dovoljno što je Isus među vama. On, njegov duh, mora biti u vama, što se mora odražavati u vašim postupcima. To će nužno mijenjati vas i sredinu u kojoj se krećete.
Sve to Isus govori i nama danas. To Božje kraljevstvo mora izgraditi svatko u svom srcu. Dobar pastir jer što kaže inom i sam svojim potvrđuje činom.
Promjena svijeta počinje mijenjanjem ljudskog srca
Tko želi mijenjati svijet, mora početi od čovjekova srca. Ako Bog bude u srcima ljudi, svijet će biti Božje kraljevstvo, zajednica pravde i ljubavi. Sva srca kucat će Božjom pravednošću.
A svetost, na koju smo pozvani, ne traži velebna djela, već savjesno vršenje svojih dužnosti, a upravo je to ponekad najteže. Svaki i najmanji djelić nekog stroja ima svoju funkciju koja je nezamjenjiva u pravilnom radu istoga. Upamti, zaboravi onu narodnu: Brigo moja pređi na drugoga. Svatko sa svojom torbom ide u mlin, opet nas poučava narodna mudrost.
Obratiti se, mijenjati se, značilo bi odreći se svojih često nepromišljenih želja, strasti i planova, kojih se sami od sebe raspadaju kao mjehur od sapunice, a prihvatiti Božji plan i po njemu kročiti kroz život. Po trnju k zvjezdama. Seljak se muči i znoji obrađujući zemlju, kako bi jednog dana uz Božji blagoslov mogao uživati u njenim plodovima. Sladak je kruh žuljavih ruku.
Glas o dobrim planerima, projektantima, na daleko se čuje. Vjernik si, a i čovjek koji će diči razumom. Dokaži to prihvaćanjem programa najboljeg planera, Boga. Potrudi se da otkriješ koji plan On ima s tobom i učini sve da ga ostvariš.
Obraćanje koje se od nas traži nije posao od jednog dana. Čitav život nas čeka ta zadaća. Uvijek naprijed, jer tko ne napreduje, taj nazaduje.
Uvijek možemo biti bolji
Ceste često nisu udobne. Pune su rupa. Nije uvijek ni samo pravac, ima i krivina. Pravac vozača zna uspavati, a krivine skrenuti s puta u provaliju. Stoga, u dobrom se ne uznesi. Ne krivudaj životnom cestom, jer to može biti i te kako opasno za tebe i ostale suputnike.
Ne mijenjaj svoje kršćansko uvjerenje. Ne izdaji Boga ni čovjeka. Ne budi prevrtljivac, jer tko jednom slaže, drugi put mu se ne vjeruje ni kad istinu kaže.
Zar ne vidiš da se ceste stalno popravljaju, a ti? Što je s tobom?
Savršeni budite kao Otac vaš Nebeski, obvezao nas je Isus. A to znači da nikada nismo dovoljno dobri da ne bi mogli biti bolji. Nije nam naime rekao da budemo bolji od svoga susjeda, što bi ostvarili mogli. Uspoređivati se trebamo, ali s kim, s Ocem nebeskim i tu staje sve naše mudrovanje.
Isus ugleda Petra i brata mu Andriju gdje bacaju mreže u more i kaže im: „Hajdete za mnom, učiniti ću vas ribarima ljudi.“ Oni brzo ostave mreže i pođu za njim. (Mt.4. 19-20).
„Pođite za mnom!“ Svima nam Gospodin upućuje taj poziv. Tko se zbilja obrati taj će poći i ići za Gospodinom ma koliko ga koštalo. Taj je spreman ostaviti sve da ne ostavi njega.
Da li ja svojim životom privlačim ljude k Isusu. Kakav sam ja „ribar“?. Kome sam ja uzor?
Što je s mojim susretom s Kristom? Koliko ga poznajem? Isus od mene očekuje čitavo srce…. Nije dosta Isusu se diviti. Treba ga nasljedovati. Ti mu puno značiš. I radi tebe je On došao ovdje na ovaj svijet da te očisti, opere od blata grijeha i poručuje ti: „Slijedi me !“
Želim slijediti kamo god pođeš, reče mu pismoznanac. Isus mu odgovori: „Lisice imaju brloge i nebeske ptice gnjezda, a sin Čovječji nema gdje bi glavu naslonio. Htio mu je reći u meni je duhovno bogatstvo. Sad se odluči. Pođi odmah, ne oklijevaj.
Nisu svi ustrajali u hodu za Isusom, neki su odustali. Slijedti Krista ne znači bježati od života, već živjeti kako on od nas traži. Potpuno mu se predati, znak je povjerenja. I to On zna cijeniti , pa će i nagraditi vječnom srećom u nebesima.
