Prije nekoliko dana navratili smo na pločansko groblje vidjeti kako napreduju radovi oko novih grobnica. Nema radnika, ali pored Centralnog križa na Laništini Edvard Barbir, Ivica Erak – Švabo i Marinko Budiša, pod budnim okom don Petra Mikića izvode neke radove.
Znatiželjni, upitali smo don Petra što se tu radi. Mora biti nešto važno kad je došao i Željko Planinić iz Foto Ivone slikom zabilježiti radove. „Kasnite malo“, odgovorio je don Petar. „Trebali ste vidjeti Marinka Pehara – 
Maku koji sa svojom ekipom ožarena lica izvodi radove, te spremnost Ivana Barbira da doprinese svojim udjelom“. Očito, svi zajedno morat ćemo se još neko vrijeme strpjeti da vidimo kakav je to novi dar don Petar pripremio za svoj grad, a dotle pokušajmo zaključiti o čemu se radi iz njegove izjave, koju nam je, preplavljen emocijama, dao: „Gospodin prihvaća križ i smrt pokazujući koliko mu je stalo do čovjeka. Misao na tu, ljudskom umu neshvatljivu i oživotvorenu, ljubav Božju prisiljava nas da se upitamo koliko je nama stalo do Bogočovjeka i njegove ljubavi?
Tu pod križem Gospodinovim dobili smo Mariju za majku. Tu pod križem Isusovim crpimo snagu za sve naše križeve, koji nas prate od kolijevke do groba. Slaba je naša snaga. Samo uz Božju pomoć, čije je vrelo milosti poteklo iz probodenog mu srca, možemo nadvladati sve sotonske spletke. Bježeći od Boga i „njegove stege“, bježimo od svoje sreće. Ne idemo križu kao na izlet, kako bi ga malo pogledali, pa otišli „svojim putem“. Nije to dobro. Ostani tu pod Njegovim i sa svojim križem. Ukorijeni se, usidri, ne odlazi od Njega! Pjevaj mu slavu zahvalnosti s anđelima njegovim, koji po svu vječnost kliču: Svet, svet, svet Gospodin Bog Sabaot! Neka ti križ i oni što ga okružuju budu stalni podsjetnik Utjelovljene Žrtvovane Ljubavi!“