„Tako, u Kani Galilejskoj, učini Isus prvo znamenje i objavi svoju slavu te povjerovaše u njega njegovi učenici“. (Iv.2.11.).
Čovjek nikad ne miruje. „Roje se“ razne misli u njegovoj glavi. Zabrinut je kako će sebi i svojima osigurati budućnost. Brine ga što se jučer dogodilo, te što će se sutra dogoditi. Misli mu lete prijateljima. Zaokupljaju ga događaji u svijetu koji je postao tako blizu zahvaljujući sredstvima društvenog priopćavanja. I tako iz dana u dan. Neke nas vijesti hrabre, a druge žaloste i lome. Jedne nam donose radost i raspoloženje, druge opet neraspoloženje i potištenost.
Vjerovati znači i svojim životom ostvarivati Isusov zakon ljubavi
Čovjek pokušava sve to shvatiti, ali je daleko od zadovoljavajućeg zaključka. Jednostavno, stvari su takove kakve jesu i treba ih prihvatiti. Treba vjerovati da će sutrašnji dan biti vedriji – bolji. Ta vjera ga drži na životu.
Vozeći se autobusom, vjeruješ da vozač ima vozački ispit i dozvolu da upravo vozi taj autobus čije su kočnice ispravne, kako se ne bi survao u provaliju, jer tebi život ionako težak, nije dodijao.
Vjera te svugdje prati: vjeruješ gostioničaru kad želiš popiti kavu, vjeruješ apotekaru kad tražiš lijek za svoje narušeno zdravlje. Prisiljeni smo vjerovati ljudima. Vjerujemo starim knjigama kad nam opisuju protekle događaje iz naše ili svjetske povijesti. Još više trebamo vjerovati svetim piscima – apostolima, kad nam govore o Isusu, o njegovoj nauci i djelima.
Apostoli su išli za Isusom i svagdano su se mogli uvjeriti gledajući i slušajući što on govori, gledajući što radi, da pred sobom imaju ne samo nekog velikog neobičnog čovjeka, već Bogočovjeka.
Prvi put su se u to uvjerili kad su vidjeli ono što smo čuli danas u evanđelju, kad je vodu pretvorio u vino. Bilo je to na svadbi u Kani, na koju je bio pozvan sa svojim učenicima i majkom Marijom, koja je „posredovala“ ovom čudu primijetivši da ponestaje vina i da bi uskoro mladenci mogli zapasti u neprilike. Zamislite što bi se dogodilo da usred svadbene večere ponestane vina? Marija je, kao brižna majka, to primijetila i kazala Isusu: „Vina nemaju“. Kaže joj Isus: „Ženo, što ja imam s tobom. Još nije došao moj čas!“. Na to će njegova mati poslužiteljima: „Što god vam rekne, učinite!“. (Iv.2.3.-5.). Nedugo nakon toga reče Isus poslužiteljima: „Napunite posude vodom!“ I napune ih do vrha. Tada reče: „Zagrabite sada i nosite ravnatelju stola!“. (Iv.2.7.-8.).
Ravnatelj stola se začudi kvaliteti vina te pozove mladoženju i upita ga zašto je ovo vino čuvao sve do sada? Svi ostadoše zadivljeni kad saznaše što Isus učini.
Isus je svojim djelima dokazao apostolima i ostalima koji su išli za njim, da je on pravi Bog. Gledali su apostoli kako Isus ozdravlja bolesnike, kako čita tuđe misli, kako mrtve vraća u život, i tako se osvjedočili u Isusovu svemoć.
Ako vjerujemo da nam povijest istinito govori o carevima i vladarima prošlosti, stoput više imamo razloga vjerovati apostolima da nam u evanđelju govore istinu. U to nas uvjerava s. Ivan apostol: „Što smo čuli, što smo vidjeli očima svojim, što razmotrismo i ruke naše opipaše, vidjeli smo i svjedočimo“. (Iv.1.1.-4.).Za ono što su apostoli napisali dadoše život. Kako im onda ne bismo vjerovali!
Vjerovati znači držati za istinu ono što nam je Bog objavio, Crkva nas uči vjerovati. Vjerovati znači imati povjerenje u Isusa i njegovu riječ. Vjerovati znači imati povjerenje u Katoličku crkvu, koja nam tumači Isusov nauk. Vjerovati znači ne samo svojim razumom prihvatiti Božje istine, nego i svojim životom ostvarivati Isusov zakon ljubavi prema Bogu i prema ljudima.
Vratimo se izvoru u traganju za sretnim životom
Pogani nisu poznavali evanđelje, ali su se divili njegovim sljedbenicima –njihovu životu bez svađe, mržnje, zlobe, laži, pogrdnih riječi, pohlepe, prijevare. To je iznenadilo pogane, koji su, govoreći o kršćanima, znali reći: To su oni koji se ljube.
Zar to nije znakovita poruka svima nama. Upitaj se da li se to za tebe – za nas danas može reći. Svi su izgledi da smo daleko od toga. Vratimo se svom izvoru u traganju za sretnim životom, koji će već ovdje na zemlji postati predvorje raja za kojim težimo.
Po krštenju postajemo novi ljudi – Božja djeca koja ne bi smjela znati što je mržnja, zloba, što je psovka i gadna riječ. Moramo biti kršćani i po duši i po djelima. To će nas učiniti sretnima.
Apostoli su gledali čudesa koja su im utvrđivala vjeru. Pametan se čovjek uči na tuđem iskustvu, a budali ne koristi ni vlastito.
Isusove riječi: Blago onima koji vjeruju, iako nisu vidjeli, upućene su i nama, a ne samo apostolima. Tomina nevjera potakla je Isusa na ovaj govor.
Isus čini čudo pretvarajući vodu u vino, i tome se divimo, a što je oprostio svojim ubojicama i molio za njih, to nam se ne čini ništa čudno, a zar to nije pravo čudo Božje ljubavi, primjer svim njegovim sljedbenicima.
Isus na svadbi dijeli sreću i veselje mladenaca. Isus blagoslivlja i posvećuje sve što zbilja veseli i usrećuje čovjeka, što mu olakšava teret života. Učinio je prvo čudo da pomogne i razveseli siromašne mladence.
Isus tog dana ženidbu pretvara u svetkovinu – sakrament, vrelo života pretvara u vrelo milosti Božje ljubavi. Od tada vjenčanja: dva tijela, dvije duše, dvije ljubavi što postaju jedno, u svetoj su službi Božje ljubavi – stvaraju život.
Isus na svadbi u Kani nije daleka prošlost, već trajna sadašnjost. Poštujte svetinju svoga doma, svoga braka. Gospodin je čuo i pamti riječi vaše zakletve, ne smijete ih ni vi zaboraviti. Obnovite to obećanje danas: Od dana svadbe do dana smrti Gospodin mora biti s vama. Ako se držite čvrsto njegovih ruku, on neće dati da se ikada i u mislima raziđete. Nesretnih brakova neće biti. S Kristom se ne može biti nesretan. On će vas čvrsto držati i kad nastane oluja.
Čvrsta zgrada kršćanskog braka ne može se izgraditi, ako u temelje nije uzidan Bog, ako Isus nije pratitelj i svagdanji gost svake kršćanske obitelji. Svaka ljubav zakaže ako ne izrasta iz Božje ljubavi.
Isus je jedino osiguranje čvrstoće braka, sreće i ljubavi supružnika. Tu važnu, sudbonosnu istinu nikada ne zaboravite, posebno vi mladi što se spremate za brak.
Neka za vašim stolom uvijek bude Isus i majka Marija, koja će brižno paziti na vas, i sve vaše potrebe, koje su važnije od vina, šapnut će Isusu, koji će onda čudom intervenirati, kako bi radosni mogli nastaviti put k cilju, sreći u zajedništvu s Bogom u vječnoj Domovini.