Još uvijek se prepričava uspjeh Jadran LP koji je ostvaren protiv GOŠK Dubrovnika 1919 na Lapadu, kada su Pločani oslabljeni bez skoro pola sastava ostali neporaženi i zadržali vodeću poziciju. Koliko su tome doprinjeli igrači zasluge idu i Pločanskom strategu Mariu Oršuliću kao i njegovom pomoćniku Goranu Oršuliću-Rari. Teško da bi se netko usudio u jednom tako važnom susretu odlučiti na debitante, jedan je odigrao cijelu utakmicu a drugi ušao u sudačkom vremenu.
Tek je početkom rujna napunio 18. godina, počeo je sa 8. godina igrati u najmlađoj uzrasnoj kategoriji Jadran LP. Kroz deset godina prošao je sve uzrasne kategorije a trener Oršulić je u njemu vidio potencijal i stavio ga u seniorsku momčad u konkurenciju 22 igrača za jesenski dio trećeligaškog juga.
Ovo bi bio uvod a nastavak slijede godine koje su ispred njega u kojima treba sazrijevati, jer mladi brzi i okretni Otrićanin Stanko Antunović je u Dubrovniku dočekao svojih par minuta i “debi” u prvenstvenoj službenoj utakmici u plavom dresu. Po vokaciji je krilni napadač a po potrebi može igrati i na poziciji veznog igrača. Kad je ušao u igru prvi njegov kontakt s loptom je bio na lijevoj strani, sačekao je dva protivnička igrača, a onda centrirao između njih dvojice i milimetarski pogodio u glavu pločanskog golgetera Abela Kalfića koji je loptu pospremio u nebranjeni dio gostujućeg vratara za konačan rezultat od 2:0.
Poslije utakmice nije bilo euforije, djelovao je mirno i opušteno kao da ništa posebno nije napravio, shvatio je to dijelom nogometne igre.
– Kad me trener pogledao i rekao „Spremi se, sad ćeš ući“ osjetio sam neku tjelesnu nervozu sve do trenutka dok nisam čuo trenerove riječi “Idi, igraj pomozi Mari (Mirko Marić)“, od tog trenutka sve je postala stvarnost.
Piše: Branko Kulidžan
Slike: Arhiv S:Antunović
