Tekst o ignoriranju pločanskoga Che Guevare na zamolbu Mjesnog odbora Rogotin za izdavanje suglasnosti za postavljanje biste prvom hrvatskom predsjedniku, otvorio je jednu prevažnu temu za Rogotin. S pravom.
Riječ je o odnosu našega mjesta prema žrtvi poginulih branitelja. Što govori i o nama. Tema je bolna i osjetljiva, no ne može se odgađati do u nedogled. Svjedoci smo da su Mjesni odbor, Udruga za očuvanje tradicijskih vrijednosti Rogotin, Župni ured, ovaj portal i brojni pojedinci napravili određene stvari u znak zahvalnosti. Snimljeni su filmovi o našim poginulim braniteljima koje prigodno objavljujemo na portalu, održane su komemoracije, prisjećamo ih se povodom godišnjica. No, uvijek se pitamo, što se još može napraviti, jer je njihova žrtva za Hrvatsku prevelika.
Ideja o postavljanju bisti stara je dugi niz godina. U jednom trenutku bila je vrlo blizu realizacije. Ante Damić bio je glavar Rogotina, župnik je bio don Ivan Vrdoljak, a ja sam vodio Udrugu.
Postignuta je opća suglasnost za postavljanje bisti. Razmišljalo se o lokaciji i predložena je zelena površina pokraj Crkve Presvetoga Trojstva. Vodili smo se činjenicom da je veliki broj branitelja sudjelovao u Domovinskome ratu s krunicom oko vrata. No, to je trebalo definirati na širem skupu, nakon što se riješe određene nedoumice.
Vjerujem da veliki broj ljudi u Rogotinu ne zna da se na službenom Popisu poginulih hrvatskih branitelja nalaze imena trojice naših sumještana. Osim Stipe Štrbića i Siniše Musulina, na Popisu je i ime Joška Glamuzine.
Svi znamo okolnosti, mjesta i vrijeme pogibije Stipe, Siniše i Joška. Za svakoga od njih postoji obrazloženje zašto se njegovo ime našlo na službenome Popisu.
Odlučili smo, stoga, razgovarati s obiteljima. Najprije smo razgovore obavili s obiteljima Musulin i Štrbić, koje su se složile da se biste postave svima trojici. Nakon toga smo razgovarali s obitelji Glamuzina. Uglavnom, postignut je dogovor.
Ovdje ću se zaustaviti i pozvati da nastave one koji su sve minirali.
Ante Šunjić, urednik portala rogotin.hr
