U okviru proslave blagdana sv. Mihovila, nebeskog zaštitnika Gradca, predstavljena je knjiga „Škola u Gradcu. Povijest školstva u Gradcu: ravnatelji i prostori” autorica Senke Marinović i Mirjane Andrijašević. Promocija, održana u Arboretumu Zavičajne zbirke Gradac, okupila je brojne mještane, nekadašnje učenike i učitelje te posjetitelje zainteresirane za povijest školstva i lokalnu baštinu.
Knjiga vodi čitatelja kroz više od stoljeća i pol školskog života u Gradcu, od osnutka škole 1865. godine do danas. Na temelju arhivskih dokumenata, fotografija, školske građe iz arhiva Zavičajne zbirke Gradac te svjedočanstava brojnih kazivačica i kazivača autorice su rekonstruirale prostore u kojima se tijekom desetljeća odvijala nastava, ravnatelje koji su vodili školu, ali i svakodnevicu učenika i učitelja.
Program su otvorili učenici 2. razreda Osnovne škole Gradac igrokazom „Baba Katina skula”, autorice njihove učiteljice Ranke Radoš, simbolično povezujući nekadašnju školu s generacijama koje njezinu priču nastavljaju danas.
Posebno emotivan trenutak bio je podsjetnik na riječi nedavno preminule učiteljice Gracijele Kužić. Prisjećajući se svojih godina provedenih u gračkoj školi, u razgovoru vođenom za potrebe knjige rekla je: „Mi smo tako sretni dolazili na posao. Nismo dolazili u školu za plaću, nego iz ljubavi prema djeci i prema školi. Ja sam tako osjećala, a i svi drugi nastavnici. Ja sam voljela tu djecu.” Te su riječi na jednostavan način sažele ono što autorice nastoje sačuvati – činjenicu da iza datuma, imena, fotografija i dokumenata uvijek stoje ljudi i njihova iskustva.
Jedna od autorica, Mirjana Andrijašević, istaknula je važnost dugogodišnjega rada Zavičajne zbirke Gradac u stvaranju knjige.
„Građu na kojoj knjiga počiva dva sam desetljeća prikupljala zajedno sa svojim suprugom u Zavičajnoj zbirci Gradac. Time se još jednom potvrdila važnost lokalnih zbirki u očuvanju dokumenata, fotografija i svjedočanstava koja bi bez takva rada lako mogla biti izgubljena. Upravo je dugogodišnje prikupljanje i čuvanje građe omogućilo da se povijest gračkog školstva danas sagleda znatno cjelovitije.”
Druga autorica, Senka Marinović, naglasila je kako je istraživanje školskih prostora istodobno bilo i istraživanje povijesti samoga mjesta.
„Istražujući prostore u kojima se tijekom 160 godina odvijala nastava, zapravo smo otkrivale i povijest samoga Gradca. Pokazalo se da je škola bila gotovo posvuda – selila se, prilagođavala okolnostima i rasla zajedno s mjestom. Posebno su nam dragocjena bila sjećanja nekadašnjih učenika i učitelja jer upravo ona pokazuju da povijest škole nisu samo zgrade, datumi i ravnatelji, nego prije svega ljudi koji su je živjeli.”
Upravo su osobna sjećanja jedna od posebnih vrijednosti knjige. Nekadašnji učenici, učitelji i nastavnici svojim su pričama nadopunili službene dokumente i fotografije te vratili u život atmosferu škole kakvu pamte različite generacije.
Knjigu je objavilo Uresno društvo Gradac, a njezino su tiskanje sufinancirali Općina Gradac i Turistička zajednica Općine Gradac.
Predstavljanje knjige održano je kao dio programa obilježavanja blagdana sv. Mihovila, pa je priča o školi prirodno postala i dio šire priče o identitetu, baštini i kolektivnom pamćenju Gradca.
A priča o nekoj školi, kako se moglo čuti na kraju promocije, nikada nije samo priča o njezinim zgradama, razredima, školskim klupama i nastavnim predmetima. To je prije svega priča o ljudima – generacijama učenika, njihovim učiteljima, prijateljstvima, nestašlucima, uspjesima i uspomenama koje ostaju dugo nakon posljednjega školskog zvona. Upravo je ta misao obilježila i samu promociju, a današnji učenici i njihovi učitelji te nastavnici najbolji su podsjetnik da se ta priča nastavlja.
