Đani Barbir: ‘Cijela obitelj mi je preselila u Zagreb zbog MMA-a, a moji rezultati će uskoro zasjeniti sve!‘

0

Đani Barbir ima uistinu jako zanimljivu životnu ali i borilačku priču, a u razgovoru nam je ispričao obje.

Tjedan dana je ostalo do vrhunske FNC 11 priredbe koja donosi ponajbolja imena domaće promocije. Jedno od definitivno najiščekivanijih je bilo ono od prvaka srednje kategorije, Đanija Barbira. Đanija devet mjeseci nije bilo u kavezu, tako da je jako uzbuđen zbog povratka i novog pokušaja da obrani titulu, donosi Jutarnji list

Đani ima jednu vrlo zanimljivu životnu i borilačku priču, a nju je ispričao u razgovoru za Fightsite. Iako je dobar dio živio u Pločama, ljubav i strast prema MMA-u je njega i njegovu obitelj dovela u Zagreb.

-Ja sam već sa 14 godina primijetio MMA i to mi se jako svidjelo. U Pločama sam ga počeo trenirati ali tamo nisam imao prave uvjete, tako da sam ja od 14. godine razmišljao samo kako ću preseliti u Zagreb. U to vrijeme je MMA-a bilo jedino u Dubrovniku i u Zagrebu, a u Zagrebu je bilo više klubova. Cijela obitelj je onda došla sa mnom, nagovarao sam ih od 14. godine. Prijatelji su mi se smijali, a i roditelji su razmišljali što će sad u Zagrebu. Ne znam kako, ali uspio sam ih nekako nagovoriti da dođemo. Valjda sam bio toliko dosadan i naporan.

Prebacio sa na boks i boksao s Babićem

Prvi sport mu je bio MMA, no klub u kojemu je tada trenirao je više bio orijentiran na hrvački aspekt sporta te je Đani poželio unaprijediti i onaj udarački. Počeo je ozbiljnije boksati na amaterskoj razini, a kasnije je boksao i sa renomiranim imenima hrvatske boksačke scene.

– 85% treninga je bio hrvački dio i puno sam izlazio po tim natjecanjima. Volio sam i ‘stand up‘ te sam pronašao najbližu boksačku dvoranu i tako krenuo. Tamo sam proveo oko godinu i pol dana i natjecao se u boksu. Boksao sam protiv Alena Babića, braće Plantić… Od Alena sam izgubio, tu mi je sudac jednom i brojao. Ništa strašno, ali tada se nije trebalo dopustiti da boksam s takvom razinom boksača. Bio sam klinac koji je tek kratko boksao. Luku Plantića sam pobijedio u polufinalu, a u finalu sam izgubio od njegovog brata Damira.

Duga pauza

Đanija nismo gledali devet mjeseci i od borbe u Puli kada je svladao Andija Vrtačića. Bilo je nagađanja o ozljedama, a Đani nam je sam ispričao što se dogodilo te se dotaknuo i protivnika.

– Morao sam se pobrinuti o ozljedama, bilo je stvari i s menadžmentom koje su otišle u nekom krivom smjeru, ali evo sad devet mjeseci kasnije sam zdrav i spreman, sve je kako treba. Želim što više mečeva i rezultata u što manje vremena. Moj protivnik u nedjelju je Maziakowski, borac koji je jako visok za kategoriju. Kompletan je borac, ali vjerujem da sam ja puno kompletniji jer on nema neko hrvanje. Vjerujem da sam fizički snažniji i eksplozivniji i jednostavno bolji u svakom dijelu borbe. No, ne vjerujem da u 25 minuta borbe neće primiti niti jednu moju desnicu, a meni treba samo jedna.

Đani je također iz zagrebačkog American Top Teama otišao u Hrvački klub Lokomotiva, pod vodstvom našeg poznatog hrvača, Dominika Etlingera:

Tako je, otišao sam tamo. Dominik se sada ponovno vraća u hrvanje i ima svoj olimpijski san, a svi vjerujemo u njega i vjerujemo da može uzeti to zlato. Jasno da se neće moći u potpunosti posvetiti nama, no ne vjerujem da će zbog toga bilo što na treninzima patiti.

Bez pritiska pred domaćom publikom

Đaniju će ovo, uz prošlogodišnju FNC-ovu priredbu u pulskoj Areni, biti najveća priredba na kojoj je nastupao. Rekao je kako mu to neće stvarati previše pritiska jer je mentalno u potpunosti spreman za to.

– Na ovo gledam kao na samo još jedan meč i samo još jednog protivnika. Što se tiče arene i domaće publike, o tome ću razmišljati nakon meča. Što se idućeg koraka tiče, imao sam situacija s nekim borcima u regiji koji su rangirani bolje nego ja, ali nitko se ne želi boriti. Ne želim nikoga spominjati, svi znaju gdje sam i na koja vrata moraju pokucati. Ako do njih i ne dođe, za godinu dana će se ionako znati tko je ovdje glavni.

Sve je započelo kada je Aleksandar ostao bez protivnika na jednoj KSW-ovoj priredbi, a Barbir je mislio da će se boriti protiv njega. Do tog meča nikad nije došlo, ali netrpeljivost između njih se nastavila. Nedavno su se susreli licem u lice u Beogradu, a Đani nam je opisao taj susret.

– Ja sam bio dosta normalan, nisam ništa inicirao. Ilić se pojavio sa srednjim prstom prema meni. Čovjek ima 40 godina, još malo pa ide u penziju, a hoda okolo i ljudima pokazuje srednji prst. Ja imam dar da kad čovjeka pogledam u oči, znam sve o njemu. On je jedan bezopasan lik i stvarno mislim da sa mnom ne može stati u istu rečenicu bez obzira koliko on imao mečeva, s kim se borio i koga je pobijedio. Moji rezultati u naredne 2 godine će zasjeniti sve što je on ikada postigao. On je za mene nebitan lik.

Planovi za budućnost

Đani je prvak FNC-ove srednje kategorije, a kao pobjednik Armagedona ima i ponudu od KSW-a. Dosta je bilo nejasno što Đani s tim planira, pa smo ga to i pitali.

– Ponuda od KSW-a je uvijek tu i njihova vrata su mi otvorena. Bio sam neaktivan u zadnje vrijeme i prije takve razine želim skupiti par mečeva. Ne želim biti borac koji će njima samo biti zabavan, kad tamo dođem želim to odraditi kao i na FNC-u. Želim impresivne pobjede. Moj ultimativni cilj je biti prvak UFC-a i titulu obraniti što više puta moguće. Sada, moj cilj je pobijediti u Zagrebu, zatim 2.9. u pulskoj Areni, i što bude u 12. mjesecu. Tri meča do kraja godine.

Đani je za sve fanove ovog sporta imao jasnu poruku za nedjelju

– Kupite kartu i dođite, nedjelja je, ne znam što bi imali pametnije za raditi osim da dođete na FNC. Tu su najbolji borci u regiji, neki su i KSW borci. Imat ćete što za vidjeti, ali i za propustiti ako ne dođete.

Piše Ivan Ivanda/Fightsite.hr

Share.

About Author

Comments are closed.