„Sudbina nas je spojila!“, kažu uglas Božidarka, koju svi znaju kao Božicu, i Ante Šunjić Šako iz Rogotina, koji danas obilježavaju zaista lijepi jubilej – 50 godina braka. A sudbina ima i svoje ime, zbog kojega su Božica i Šako već pola stoljeća zajedno. To ime je Božidarka!
Naime, Božidarka Posavec, danas Šunjić, prije više od 50 godina živjela je u Koprivnici i teško da je znala da Rogotin uopće postoji, a kamoli da u njemu živi još jedna Božidarka, koja se tada prezivala Žderić, a danas je Kominka i preziva se Bantić.
Božidarka iz Koprivnice dobila je 1972. godine nagradu u djevojačkome listu „Tina“, tada omiljenom štivu mladih dama, a uz njeno ime napisana je i njena adresa. To je vidjela Božidarka iz Rogotina i odlučila svojoj imenjakinji poslati pismo. I tako je počelo dopisivanje dvije Božidarke, koje je trajalo pune tri godine prije nego su se upoznale.
Božidarka Žderić već je postala Bantić, suprug Ivo ju je „preselio“ u Komin, pa je Božidarka Posavec došla svojoj prijateljici u mjesto na Neretvi. U lijepoj, kratkoj, žutoj haljinici, sjeća se Ante kao da je bilo jučer. Jer, Ante i Ivo su rođaci i tada su bili radni kolege u Luci Ploče, pa je bilo sasvim normalno da ga Ivo, sa suprugom Božidarkom, pozove da upozna drugu Božidarku, iz Koprivnice.
Upoznali su se u ožujku 1975., Šako je u svibnju otputovao u Koprivnicu, a vjenčali su se u rujnu iste godine! „Da, sve se odvilo tako brzo, ali ljubav ne pita za vrijeme. Rekao sam – ona će biti moja, taman je morao oženiti! Nakon njenog dolaska, nisam se odvajao od nje, ispratio sam je na vlak, ostavila mi je adresu i prvom prilikom, „naoružan“ darovima krenuo sam put Koprivnice“, prisjeća se Ante.
„Bio je markantan i zgodan, svidio mi se na prvi pogled. I prije nego sam ga vidjela, dok sam s prijateljicom u Kominu pregledavala njene fotografije, upravo Ante mi je zapeo za oko. Pitala sam: Tko je on?, a Božidarka i Ivo su prasnuli u smijeh!“, prisjeća se Božica.
I tako su svatovi iz Rogotina vlakom krenuli put Koprivnice. Putovanje je, kažu nam, dugo trajalo, nikako da se ukaže Podravkin „pivac“. Vjenčali su se u crkvi svetoga Nikole u Koprivnici, Božicin kum bio je Boško Graber, a Antin Mile Musulin. Svadba je organizirana u subotu kod mlade, u nedjelju su krenuli za Dalmaciju i u Rogotinu su bili u ponedjeljak. „Na željezničkom kolodvoru u Pločama dočekalo nas je mnoštvo ljudi iz Rogotina, a Mara Trošelj pripremila je bukliju. Ja sam bila u vjenčanici, obukla sam je u Metkoviću“, prisjeća se Božica.
U prvih 50 godina zajedničkoga života dobili su dvoje djece, Katarina i Manuelu, petero unučadi: Robertu, Željka, Božidara, Marka i Luciju, te dvoje praunučadi: Arthura i Astrid.
„I tako sam ja s nepune 63 godine postala prabaka. A kako mi je bilo kada sam došla u nepoznati kraj? Bilo je izazovnih trenutaka i sumnji, majka me je pripremala za susret i život s ljudima drugačijeg mentaliteta. Ponekad bih jednostavno plakala, mučila me nostalgija. Tada bi Ante rekao: Idi nekoliko dana svojima u Koprivnicu. Došla su djeca, gradili smo kuću, iz kredita smo izašli prije nekoliko godina, zajednički prolazili iskušenja i učvršćivali naš odnos. I danas zajedno, sretni i zadovoljni, slavimo zlatni pir“, kaže Božica.
I sama će naglasiti da je svaki par priča za sebe i da nema univerzalne formule po kojoj bi ljudi nakon vjenčanja ostajali u braku do kraja života, ali će naglasiti kako je došlo vrijeme kada čovjek ne može biti pametan i kada je ljudima rastati se kao reći Dobar dan. „Naravno da u bračnoj zajednici nije sve med i mlijeko, ali mora postojati minimum razumijevanja i tolerancije među supružnicima. Moraju biti podrška jedno drugome. I kada tome dodate ljubav kao temelj, ljudi mogu biti dugo godina zajedno“, poručila je Božica na kraju.