Kada su vlasti Republike Srpske krajem 2021. potpisale ugovore s kineskim Eximbank za financiranje hidroelektrane Dabar, činilo se da je prvi i najveći dio kompleksa Gornji horizonti gotova stvar. Danas, više od četiri godine kasnije, prepreke se gomilaju za ovaj kontroverzni projekt, što pruža prijeko potrebnu priliku za preispitivanje cijele ideje.
Ranije ovog mjeseca, Bankwatch se pridružio Centru za životnu sredinu i skupini novinara na posjetu nekim od predjela koji su pod prijetnjom hidroenergetskog sustava Gornji horizonti. Sustav se planira graditi u krškim poljima entiteta Republike Srpske u Bosni i Hercegovini, preusmjeravajući vodu iz sliva rijeke Neretve u Trebišnjicu kroz tri planirane hidroelektrane i niz tunela, rezervoara i kanala.
Prva se gradi hidroelektrana Dabar od 160 megavata (MW), koja bi bila srednja u sustavu, a trenutno ju gradi kineska grupacija Gezhouba, uz lokalne dobro povezane tvrtke Integral Inženjering i Elnost kao podizvođače.
Najniža od tri hidroelektrane, Bileća (32 MW), nalazi se u znatno ranijoj fazi, budući da je procjena utjecaja na okoliš odobrena u prosincu 2025. godine. Najviša elektrana, Nevesinje (60 MW), bila bi posljednja i za nju još nije izdana koncesija.
Razorni, sveobuhvatni utjecaji na ljude i bioraznolikost
Utjecaji sustava bili bi razorni, ne samo u Republici Srpskoj, već i u Federaciji Bosne i Hercegovine te u delti Neretve u Hrvatskoj.
Hidroelektrana Dabar potopila bi najplodnije poljoprivredno područje, Nevesinjsko polje u Republici Srpskoj. Uz to, cijeli bi kompleks poremetio podzemne vodene tokove i špiljske sustave, čija jedinstvena flora i fauna – uključujući nekoliko vrsta riba gaovica, koje se ne nalaze nigdje drugdje na svijetu – ovise o godišnjim poplavama i sušnim razdobljima kako bi dovršile svoj životni ciklus. Planirani kanal preko Dabarskog polja djelomično bi isušio polje, narušavajući njegovu dobro očuvanu bioraznolikost.
Pokušaj zadržavanja vode na krškim poljima Republike Srpske također bi doveo do smanjenog dotoka podzemnih voda u rijeke Bunu, Bunicu i Bregavu u Federaciji Bosne i Hercegovine. To nisu samo vrlo atraktivne turističke destinacije i izvori vode za lokalno stanovništvo, već su i vrlo biološki raznolike. Buna je, na primjer, ključno stanište mekousne pastrve, koju IUCN smatra ugroženom vrstom.
Buna, Bunica i Bregava ključni su pritoci rijeke Neretve, čija je delta nizvodno u Hrvatskoj važno poljoprivredno područje, osobito za uzgoj agruma. To je ključno mjesto EU mreže Natura 2000, s nekoliko ornitoloških rezervata te je zaštićeno prema Ramsarskoj konvenciji.
Delta već posljednjih godina pati od salinizacije kao posljedice smanjenog protoka Neretve tijekom sušnijih razdoblja. Preusmjeravanje dijela protoka Neretve u Trebišnjicu, što planira kompleks Gornji horizonti, dodatno bi pogoršalo ovaj problem i ljudima u delti oduzelo sredstva za život.
Republika Srpska neprestano obnavlja ekološke dozvole za hidroelektranu Dabar na temelju zastarjele i neadekvatne studije procjene utjecaja na okoliš iz 2012. godine, uskraćujući javnosti svaku priliku da se očituje u proteklih 13 godina. Nakon što je Aarhus centar u Sarajevu uspio sudski osporiti neke od građevinskih dozvola za projekt, vlasti su ih jednostavno ponovno izdale, ne rješavajući nedostatke koji su doveli do pravnih osporavanja.
v Vlasti Republike Srpske možda vjeruju da su iznad zakona, ali čak ni one ne mogu kontrolirati hirovitosti krškog terena na kojem je projekt planiran. Izgradnja tunela i rezervoara u krškim područjima nikada nije jednostavna stvar. Nikad ne znate kada će se poremetiti podzemni tok vode ili probušiti špilja na ovom terenu nalik na švicarski sir. Zadržavanje vode u rezervoaru većem od devet četvornih kilometara – što je jednako 1266 nogometnih igrališta – u Nevesinjskom polju za pogon Dabar moglo bi se pokazati nemogućom misijom.
Posebno ilustrativan incident dogodio se 1964. godine na Fatničkom polju, kod estavele Obod – formacije koja, ovisno o godišnjem dobu, funkcionira i kao izvor i kao ponor. Pokušalo se betonom zatvoriti estavelu. Ubrzo nakon toga, obilne su padaline uzrokovale pojavu izvora više od 100 metara iznad začepljene estavele, ugrozivši dva sela. Beton je uništen eksplozivom i prethodni su vodeni tokovi vraćeni.
Problemi koje su do sad uzrokovali Gornji horizonti su bili manjeg opsega, ali kobni. Tijekom izgradnje 12 kilometara dugog tunela od Nevesinjskog do Dabarskog polja došlo je do velikih odronjavanja stijena u špiljskim zonama. Godine 2022. radnik je poginuo, a još dvoje ih je ozlijeđeno u urušavanju.
Bušenje tunela započelo je u rujnu 2016. godine i izvela ga je tvrtka Integral Inženjering. Očekivalo se da će izgradnja trajati četiri i pol godine, ali je potrajala gotovo deset. Stvarno bušenje završeno je u listopadu 2025. godine, ali se betonska obloga još uvijek dovršava.
U srpnju 2025. godine selo Berkovići i druga obližnja sela također su ostala bez pitke vode iz izvora Vrijeka nekoliko dana nakon oštećenja nastalog radovima na elektrani Dabar.
e j Posljednjeg dana 2021. godine potpisan je ugovor o zajmu od 189,4 milijuna eura za hidroelektranu Dabar između kineske Eximbank, Elektroprivrede Republike Srpske (ERS) u vlasništvu entiteta RepublikeSrpske i njezinog posebnog društva HE Dabar d.o.o. Ugovor obuhvaća dio projekta kojim upravlja Gezhouba, uključujući branu Pošćenje, elektranu i drugu infrastrukturu, iako detalji nisu poznati zbog netransparentnosti projekta.
Unatoč tome što su sve uključene strane tvrtke i banke iz javnog sektora, Republika Srpska odbila je objaviti i ugovor s Gezhoubom i ugovor o zajmu. Centar za životnu sredinu trenutno osporava tu odluku na Vrhovnom sudu.
Međutim, zajam Eximbanke ne pokriva cjelokupni potreban iznos. Ugovor s Gezhoubom navodno košta oko 224 milijuna eura, pri čemu će otprilike 34 milijuna eura, koje zajam ne pokriva, morati biti osigurano iz vlastitih sredstava ERS-a. Tunel za preusmjeravanje također je navodno izgrađen iz vlastitih sredstava ERS-a, u iznosu od oko 60 milijuna eura do kraja 2025. godine.
Još jedan trošak koji navodno snosi Republika Srpska jest eksproprijacija zemljišta. Proces traje već nekoliko godina u Nevesinjskom polju, ali je daleko od dovršetka.
Od 2023. godine obavljali smo uzastopne posjete tom području, ali situacija je i dalje jednako komplicirana kao i tada. Neki vlasnici zemljišta, osobito oni koji više ne žive na tom području, primili su ponude i pristali na prodaju. Drugi su osporili eksproprijaciju na sudu – bilo zbog niskih ponuđenih cijena ili su je u potpunosti odbili. Neki uopće nisu primili nikakve dokumente o eksproprijaciji, unatoč tome što se njihovo zemljište očito nalazi u području koje će biti poplavljeno.
Novost tijekom našeg nedavnog posjeta bilo je spominjanje kašnjenja s isplatom. Neki ljudi s kojima smo razgovarali primili su i prihvatili ponude, no novac im nije bio isplaćen.
Ovo se podudara s medijskim izvještajima s kraja prošle godine da odvjetnici uključeni u proces eksproprijacije mjesecima nisu bili plaćeni i prijetili su pravnim postupkom kako bi osigurali isplatu. U travnju 2026. godine također je objavljeno da je ERS planirao posuditi dodatnih 25 milijuna eura, između ostalog za plaćanje eksproprijacije. No ostaje za vidjeti hoće li to biti dovoljno za osiguranje nastavka projekta.
Eximbank zadržava sredstva
Početkom svibnja objavljeno je da je još u kolovozu prošle godine kineska Eximbank zaustavila isplatu sredstava za hidroelektranu Dabar te da je Gezhouba povukla većinu svojih radnika, održavajući na gradilištu samo minimalno održavanje.
Glavni problem, prema medijima, bio je nezavršavanje radova na tunelu koji prevodi vodu iz Nevesinjskog polja na HE Dabar, što je bio uvjet za isplatu sljedeće rate.
Prisutnost tvrtke Gezhouba prethodno se ponosno isticala na gradilištu na Dabarskom polju, ali više nije tako. Zastave su uklonjene, strojevi stoje neaktivni, a ostalo je samo nekoliko radnika.
e Vlasti Republike Srpske priznale su da su se radovi na hidroelektrani Dabar usporili i da je potrebno riješiti određena financijska pitanja. Vlasti očito vjeruju da će se to dogoditi.
Pitanje je treba li se dogoditi. Do sada su radovi u krajoliku ostavili strašne „ožiljke“ i potrošili ogromne količine betona i energije. No, glavni utjecaji kompleksa Gornji horizonti dogodit će se tek kada se rezervoari napune i postrojenja počnu s radom. To se još uvijek može spriječiti čak i za Dabar, a zasigurno i za Bileću i Nevesinje, koje su u mnogo ranijoj fazi.
Još izazova za kompleks Gornji horizonti su na putu. Bernska konvencija o očuvanju europske divlje faune i prirodnih staništa trenutno razmatra pritužbu na planove, a u veljači su hrvatske vlasti objavile da su podnijele pritužbu Espoo konvenciji o procjeni utjecaja na okoliš u prekograničnom kontekstu. Može se očekivati još takvih pritužbi u budućnosti.
Svako odgađanje realizacije projekta košta, a to što je novac već potrošen ne znači da Republika Srpska treba nastaviti s radovima. Kapacitet hidroelektrane Dabar od 160 MW može zvučati impresivno, ali očekivana proizvodnja električne energije iznosila bi samo 251 gigavat-sati godišnje. To je samo dvostruko više od vjetroparka Hrgud, skromnih razmjera, koji je trenutno planiran u Republici Srpskoj. A u stvarnosti, zbog klimatskih promjena, za očekivati je još i manje proizvodnje.
Nije prekasno da Republika Srpska prekine s gubicima i pokrene manje štetne energetske projekte, i upravo to bi trebala i učiniti.
Ivana Šarić Kapelj
Grant manager | CEE Bankwatch Network
