Gračani 29. rujna slave svoga nebeskog zaštitnika, čiji je kult u mjestu prisutan više od tisuću godina. Uz devetnicu, procesiju i misno slavlje, Miholjdan je nekoć bio i jedan od najvećih jesenskih događaja u ovom dijelu Primorja – s velikim sajmom na koji se dolazilo iz Zabiokovlja, Neretve i Hercegovine.
Posljednji dani rujna u Gradcu oduvijek su bili obilježeni blagdanom svetoga Mihovila Arkanđela, nebeskoga zaštitnika mjesta. Gračani ga od davnina nazivaju svetim Mijovilom, a 29. rujna nije bio samo važan crkveni datum nego i jedan od najznačajnijih dana u životu cijele zajednice.
Uz devetnicu, procesiju i svečano misno slavlje, u prošlosti se uz blagdan održavao i veliki dernek, odnosno godišnji sajam koji je privlačio ljude iz mnogo širega područja. Bio je to dan obiteljskog okupljanja, susreta, trgovine i zabave, a uspomene na nekadašnji Miholjdan i danas zauzimaju posebno mjesto u sjećanjima starijih Gračana.
Sveti Mihovil u hrvatskoj tradiciji
Štovanje svetoga Mihovila duboko je ukorijenjeno u kršćanskoj i hrvatskoj tradiciji. Sveti Mihovil nalazi se na samom vrhu hagiografske ljestvice svetaca te nosi atribut „vojskovođe vojske nebeske”. U kršćanskoj se predaji pojavljuje kao vođa i pobjednik u borbi protiv pobunjenih anđela, a u ikonografiji se najčešće prikazuje kao ratnik s mačem ili kopljem, u trenutku pobjede nad zlom.
Crkva sv. Mihovila Arkanđela u Gradcu, autor Vlastik Wossa
Iako je 29. rujna dugo bio blagdan vezan isključivo uz arkanđela Mihaela, danas Katolička Crkva toga dana zajedno slavi trojicu arkanđela – Mihaela, Gabrijela i Rafaela. Riječ je o jedinim anđelima koji se u Bibliji spominju po imenu, a prema kršćanskoj tradiciji Bog ih šalje ljudima kao glasnike, zaštitnike i vodiče u prijelomnim trenucima. Brojne crkve, samostani i mjesta posvećeni su upravo svetome Mihovilu, a njegov je kult osobito snažan u Dalmaciji. Njegovo štovanje nije se, međutim, očitovalo samo u crkvenim obredima. Blagdan 29. rujna u prošlosti je imao i značenje koje je nadilazilo crkveni kalendar.
Portal Rogotin i Slobodna Dalmacija (petak – tiskano izdanje) donose zanimljivu priču o nebeskome zaštitniku Gračana!
Miholje je dolazilo u vrijeme završetka važnog dijela poljoprivredne godine, nakon žetve i berbe, pa je u mnogim krajevima označavalo prijelaz iz toplijega u hladniji dio godine. Stočari su vraćali stoku s planina, u pojedinim se krajevima tada bralo grožđe, a upravo na Miholje plaćale su se i različite zakupnine, porezi i godišnja davanja.
U Šibeniku sajam, krijes i – sloboda za jednoga zatvorenika
Jedan od najzanimljivijih primjera proslave sv. Mihovila nalazimo u Šibeniku, čiji je on zaštitnik.
Povijesni izvori bilježe da se u Šibeniku njegov blagdan svečano slavio još 1383. godine. Oko crkve se održavao veliki sajam na koji je narod dolazio sa svih strana. Pjevalo se i plesalo, pucalo se, kuće su bile pune gostiju, u večernjim satima palio se krijes i slavilo do dugo u noć.
Uz blagdan je u vrijeme mletačke vlasti bio vezan i jedan danas posebno zanimljiv običaj – toga se dana iz zatvora oslobađao jedan zatvorenik. Pretpostavlja se da običaj potječe barem s početka 16. stoljeća, a moguće je da je i stariji.
Takvi primjeri pokazuju koliko je blagdan gradskoga ili mjesnoga zaštitnika nekoć bio povezan sa svakodnevnim životom zajednice. Uz vjerski dio proslave gotovo su redovito dolazili sajam, okupljanje stanovništva, pjesma, ples i različiti lokalni običaji.
Fragment križa s likom sv. Mihovila s pročelja crkvice iz Graca
Mihovil pod Biokovom
Na Makarskom primorju tragovi štovanja sv. Mihovila također sežu stoljećima u prošlost.
Jedno od najstarijih materijalnih svjedočanstava predstavlja starohrvatska crkvica sv. Mihovila u Igranima, sagrađena krajem 11. stoljeća. U dokumentima iz 1633. godine spominje se kao župna crkva, a na blagdan njezina titulara ondje se i danas slavi sveta misa. Posebnu vrijednost ima stari igarski napjev crkvene mise na staroslavenskom jeziku, koji se sačuvao upravo uz blagdan sv. Mihovila i sprovodne obrede.
Crkve posvećene ovome arkanđelu postojale su i u drugim mjestima Makarskoga primorja. U Velikom Brdu crkva sv. Mihovila spominje se već 1621. godine, dok se u Tučepima se njegov blagdan slavi u zavjetnoj crkvici podno Biokova.
No na Makarskom primorju sveti Mihovil posebno je vezan uz Gradac.
Tisućljetni trag u Gradcu
Tragovi njegova kulta u Gradcu vrlo su stari. Na lokalitetu Gradina, na kojemu se prema pisanju Konstantina Porfirogeneta već u 10. stoljeću nalazila utvrda s crkvicom, pronađeni su ostaci koji se povezuju sa štovanjem sv. Mihovila.
U Zavičajnoj zbirci Gradac danas se čuva kameni križ s pročelja te stare crkvice. Uz natpis I.N.R.I. na njemu je prikazan sveti Mihovil s kopljem u ruci. Taj mali kameni fragment dragocjen je materijalni trag koji potvrđuje da je kult ovoga sveca u Gradcu prisutan više od tisuću godina.
Portal Rogotin i Slobodna Dalmacija (petak – tiskano izdanje) donose zanimljivu priču o nebeskome zaštitniku Gračana!
Prva poznata župna crkva sv. Mihovila nalazila se na mjestu današnjega groblja. U povijesnim se izvorima prvi put spominje 1621. godine, a nekoliko godina poslije i u izvještajima makarskog biskupa Bartula Kačića Žarkovića.
Posebno je zanimljiv prikaz iz 1666. godine, kada je mletački inženjer Giuseppe Santini na crtežu pomorsko-kopnene bitke kod Gradca prikazao i crkvu sv. Mihovila. Na mjestu stare župne crkve 1751. godine podignuta je crkva sv. Ante Padovanskoga, dok je današnja župna crkva sv. Mihovila Arkanđela sagrađena 1852. godine na Gradini, u središtu mjesta.
Na kamenoj ploči postavljenoj iznad glavnih ulaznih vrata stoji uklesano: “Ovaj hram posvećen svetom Mihovilu sagrađen godine Gospodnje 1852. Pomoću Franje Josipa I., cara i kralja, trudom i slogom Gračana, za uprave Josipa Bilasa na zemljištu koje su dali i darovali Šutići”. Crkva je dijelom sagrađena od kamena stare crkve na groblju, kojeg su mještani vrijedno i požrtvovno prenosili.
Crkva sv. Mihovila Arkanđela u Gradcu, autorica Iveta Konvalinkova
Procesija obnovljena 1991. godine
Gračani se za blagdan svog zaštitnika pripravljaju devetnicom, a na sam blagdan kroz mjesto se održava svečana procesija s kipom svetog Mihovila, nakon koje slijedi misno slavlje.
Ta tradicija u drugoj polovici 20. stoljeća nije bila neprekinuta. Nakon Drugoga svjetskog rata procesija kroz mjesto bila je zabranjena, a ponovno je krenula 1991. godine.
Prvih su godina kip sv. Mihovila nosili policajci iz gračke policijske postaje, budući da je arkanđeo Mihovil i njihov zaštitnik. Od 1998. godine kip nose mjesni mladići.
No nekadašnja proslava nije završavala misom i procesijom. Nakon crkvenog dijela slijedio je događaj kojemu su se veselili i odrasli i djeca – dernek na Mijovila!
Rješenje Sreskog poglavarstva u Makarskoj iz 1929. godine kojim se trgovcu Antonu Šunjiću iz Rogotina dopušta prodaja robe u Gradcu tijekom godišnjega mihovilskog sajma. Dokument je zasad jedini poznati fizički dokaz njegova održavanja.
Veliki dernek na Mijovila
Prema sjećanjima starijih stanovnika Gradca, dernek na svetoga Mijovila bio je nadaleko poznat. Na njega se dolazilo iz cijeloga Primorja, iz Zabiokovlja, Neretve i Hercegovine. Dan bi počinjao misom i procesijom, nakon čega bi se odlazilo na sajam. Stolovi i prodajna mjesta bili su na potezu od Solina stotinama metara dalje kroz mjesto.
Da sjećanja starijih Gračana na veliki mihovilski sajam nisu samo dio usmene predaje, potvrđuje i vrijedan dokument iz 1929. godine, zasad jedini poznati fizički dokaz njegova održavanja.
Riječ je o rješenju Sreskog poglavarstva u Makarskoj od 18. rujna 1929. godine kojim se trgovcu Antonu Šunjiću iz Rogotina dopušta prodaja manufakturne i galanterijske robe u Gradcu 28., 29. i 30. rujna. U obrazloženju se izričito navodi da se upravo tih dana u Gradcu održava „godišnji sajam”.
Dokument je dragocjen jer potvrđuje ono što stariji Gračani pamte, ali i pokazuje da mihovilsko sajmovanje nije bilo ograničeno samo na sam blagdan, nego je trajalo najmanje tri dana.
Na sajam pješice, brodom, konjima i trupama
Sjećanja stanovnika daju mnogo življu sliku nekadašnjega derneka. Prema njima, trgovci su dolazili iz Hercegovine, Imotskoga, Staševice, Neretve i drugih mjesta. Narod je u Gradac pristizao pješice, brodom i na konjima, a ljudi iz Neretve dolazili su i u svojim tradicionalnim trupama.
Prodavalo se gotovo sve što je tada bilo potrebno jednom domaćinstvu. Bilo je šnala, češljeva, nakita, ulja od oraha, usnih harmonika i različitih drugih proizvoda. Stariji su upravo na derneku kupovali i naočale s dioptrijom. Širina ponude obično se opisuje riječima – „od igle do lokomotive”.
Procesija za blagdan sv. Mihovila u Gradcu, 1994. godine, kada su kip sv. Mihovila u procesiji nosili policajci. Praksa se mijenja od 1998. godine od kada kip nose mladići iz mjesta.
„Cili je dernek mirisa po kafi”
Među brojnim uspomenama posebno se izdvojila ona na trgovca kojega su Gračani zvali Mejo, vjerojatno pravoga imena Meho, koji je svake godine na svetoga Mijovila dolazio prodavati kavu.
U vrijeme kada se u mnogim kućama od ječma pripravljala zamjena za kavu, prava je kava bila prava rijetkost. Jedna od starih mještanki prisjetila se: „Nije da mi ode nismo pili kafu – sadili smo ječam i od njega radili kafu. Ali ovo je bila prava pravcata kafa. Mirisala je tako lipo da je cili dernek mirisa po njoj.”
Portal Rogotin i Slobodna Dalmacija (petak – tiskano izdanje) donose zanimljivu priču o nebeskome zaštitniku Gračana!
Upravo takva sjećanja možda najbolje prenose atmosferu nekadašnjega sajma – mnoštvo ljudi, trgovaca i robe te mirise koji su se pamtili desetljećima poslije.
Pršut se provjeravao bacanjem o pod
Na kantunu Solina, u kući kovača Zamarije, seljaci su nekoliko dana prije derneka donosili pršute. Prodavali su se na fete ili cijeli, a kupnja cijelog pršuta uključivala je i poseban način provjere njegove kvalitete. Seljak bi pršut snažno bacio tako da šljukom udari o pod. Ako bi se odlomio, smatralo se da je u njega ušao crv i da nije dobar. Ako bi ostao čitav, mogao se prodati.
Djeci slatkiši i ringišpil, odraslima valcer i tango
Za djecu je mihovilski dernek imao sasvim drukčije značenje. U sjećanju su ostali manduleti, ravioli, krafne i različiti slatkiši kojih nije bilo svakoga dana. Poseban doživljaj bio je ringišpil postavljen na ledini uz more.
Miholjdan je bio i dan velikih obiteljskih okupljanja. U kućama se pripremao obilan ručak za rodbinu koja je dolazila iz drugih mjesta, peklo se meso i pripremali kolači.
Navečer se odlazilo na ples. Plesali su se valcer i tango, sudjelovali su i mladi i stari, a prema sjećanjima starijih Gračana veselje je trajalo do kasno u noć.
Blagdan koji je ostao
Velikoga mihovilskog sajma danas više nema. Nestali su trgovci na Solinama, neretvanske trupe, ringišpil uz more i mnogi običaji koji su nekada pratili jedan od najvažnijih dana u godini. Promijenili su se načini proslave i nestao je dernek kakav pamte starije generacije, ali je povezanost Gradca s njegovim svetim Mijovilom ostala.
Crkva na Gradini i dalje ponosno nosi njegovo ime, Gračani se za blagdan pripravljaju devetnicom, a 29. rujna kip njihova zaštitnika ponovno prolazi ulicama mjesta u svečanoj procesiji. Općina i Turistička zajednica svake godine organiziraju i bogat sportski, kulturni i zabavni program u kojem sudjeluju mještani i njihovi gosti.
Upravo u tome možda i leži najveća vrijednost ove tradicije. Sveti Mihovil u Gradcu nije samo zaštitnik župe, nego i dio povijesti mjesta i njegova kolektivnog pamćenja – poveznica između današnjih Gračana i naraštaja koji su prije njih istim ulicama prolazili u procesiji, dočekivali goste, odlazili na sajam i jednom godišnje iščekivali dan koji je okupljao cijelo mjesto. Mijenjala su se vremena, ljudi i način života, ali je blagdan sv. Mihovila ostajao jednom od čvrstih točaka zajedničkog identiteta.
I ove će godine zvona s kampanela crkve sv. Mihovila pozvati Gračane na misno slavlje u čast njihova nebeskog zaštitnika, koji već stoljećima bdije nad ovim malim dalmatinskim mjestom.
